Osnovna tema sednice Grupacije apoteka bila je analiza relevantnih propisa i dopisa Uprave za javne nabavke RS u vezi sa obavezom privatnih apoteka da sprovode postupak javne nabavke za lekove koji se izdaju na teret RFZO.
Izdavanje lekova na recept o trošku sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja u Republici Srbiji obavlja se paralelno preko zdravstvenih ustanova iz Plana mreže (državnih apoteka), kao i preko privatnih apoteka i njihovih ogranaka koje imaju zaključen ugovor o pružanju zdravstvene zaštite sa RFZO, a čiji broj iznosi čak 2467.
Nabavka lekova sa Liste lekova (podrazumevajući i A i A1 Listu lekova) koji se propisuju i izdaju na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja za potrebe zdravstvenih ustanova iz Plana mreže zdravstvenih ustanova sprovodi se putem postupaka centralizovane javne nabavke.
Republički fond, odnosno Filijala je u obavezi da privatnoj apoteci izvrši plaćanje naknade po ispostavljenoj fakturi za izdate lekove i pomagala na osnovu cene leka koja je postignuta u postupku centralizovane javne nabavke koju sprovodi Republički fond za apoteke iz javnog sektora.
Na osnovu Zakona o lekovima i medicinskim sredstvima član 58 Vlada R.Srbije utvrdjuje cene lekova čiji je režim izdavanja na recept kao i maksimalne cene tih lekova na osnovu zajedničkog predloga ministarstva nadležnog za poslove zdravlja i ministarstva nadležnog za poslove trgovine.
Dodatno Republički fond za zdravstveno osiguranje reguliše cenu leka koji se propisuje i izdaje na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja sigurnim i jasnim mehanizmom kontrole cena lekova preko Pravilnika o kriterijumima za stavljanje lekova na Listu lekova, gde svaki novi prvi generički lek umanjuje cenu originalnog leka za 30%, a svaki naredni za po 10% do četvrtog generičkog leka, tako da cena originalnog leka sa početnih 100% tokon vremena padne na samo 46% od najniže uporedive cene istog leka u referentnim zemljama.
Nesumnjivo je da bi sprovođenje Javnih nabavki od strane privatnih apoteka rezultiralo povećanju troškova koje bi iste snosile kada je reč o nabavnoj ceni leka putem javnih nabavki, što nije u skladu sa ZJN. Ovakva mera bi najviše pogodila male zdravstvene ustanova, a naročito privatnu praksu kako je broj zaposlenih u tim pravnim licima limitiran (obično nekoliko zaposlenih) što bi izazvalo dodatne troškove u angažovanju lica koja bi se isključivo bavila javnom nabavkom, odnosno u nemogućnosti angažovanja ovih lica ceo posao bi spao na već postojeće kadrove (farmaceute i farm.tehničare) što bi direktno uticalo na pad kvaliteta zdravstvene usluge zbog dodatnih obaveza.