U Beču danas i dalje postoji 181 obućarska radnja. Kupci dolaze čak iz inostranstva da im se izrade cipele po meri. Prema podacima Bečke privredne komore broj obućarskih radnji u Beču iznosio je 2004. godine, 215, 2014. godine 205, a prošle godine 181. Iako se broj zanatskih radnji smanjuje, ipak i dalje mnogi kupci dolaze u opštinu Margareten da im se izrade cipele po meri, uključujući i ortopedske modele.
„U bivšem Istočnom bloku ima već mnogo zemalja gde naš zanat više uopšte ne postoji ili je pred izumiranjem. Zato što nema obrazovnih modela kao kod nas“, objasnio je obućar i esnafski majstor Mirko Šnajdr.
Mnogo mladih dolazi u Beč samo zbog obuke za obućara. Maksimilijan Šibel, koji uskoro želi da polaže majstorski ispit, čak je napustio studije na Ekonomskom fakultetu da bi učio obućarski zanat: „Hteo sam da na kraju dana mogu da sednem i kažem, to i to sam uradio, znao sam da moram nešto da radim rukama.“ On bi jednog dana mogao da preuzme radionicu staru više od sto godina.
Ne brine ga što je trend u svetu okrenut ka patikama: „Što se tiče modela i raznih varijacija, tu je svet otvoren. Mislim da smo mi i dalje dobro pozicionirani.“
Srce radionice je prostorija gde se čuvaju kalupi za cipele.
„Zapravo je to duša cipele, bez tih oko 1.200 pari kalupa ne ide“, objašnjava obućar Mirko Šnajdr. Na osnovu kalupa se u radionici pravi cipela. Nakon krojenja i šivenja kože, ona se navlači na kalup i oblikuje.
Od 30 do 35 radnih sati potrebno je da bi takva cipela bila spremna za nošenje. Cena para počinje od 2.000 evra naviše. Ručni rad je ipak i dalje tražen potvrđuju bečke zanatlije.