Vlade članica evrozone, zabrinute zbog najlošijih globalnih ekonomskih izgleda u poslednjih 10 godina te podstaknute biračkim telima, koja još osećaju bolne posledice višegodišnje štednje, počele su da povećavaju državnu potrošnju ne bi li podstakle ekonomski rast i inflaciju, no daleko je to od velikih investicionih programa nalik “Nju Dilu” (New Dealu).
Ne treba očekivati čak ni fiskalnu injekciju koju zagovara dosadašnji predsednik Evropske centralne banke (ECB) Mario Dragi, barem dok se situacija ozbiljnije ne pogorša, prenosi Jutarnji list pozivajući se na britansku ageniju Rojters.
“Počelo se govoriti o fiskalnom stimulansu, ali nema dramatičnog skoka napred”, rekao je Filip Legrain, savetnik Evropske komisije za vreme evropske dužničke krize 2009. i autor knjige “Evropsko proleće”, u kojoj analizira evropske ekonomske probleme.
“Za sada nema osećaja hitnosti. To bi se moglo dogoditi kada evrozona uđe u recesiju”.
Ekonomisti smatraju da postoji 25 odsto izgleda da evrozona uđe u recesiju u narednoj godini. Mogućnost Bregzita bez sporazuma o razdruživanju u nedeljama ili mesecima koji dolaze takođe bi trebalo da da povod za razmišljanje u 19 članica evrozone.
Zagovornici politika koje potiču ekonomski rast polažu nade u to da će francuski predsednik Emanuel Makron postati vodeći evropski političar i da će nova predsednica Evropske centralne banke Kristin Lagard intenzivnije od Dragija lobirati pri severnoevropskim vladama da se dopusti veća potrošnja.
Evropski odgovor na krizu pre deset godina - dugogodišnja štednja u kombinaciji s velikim stimulansima centralne banke i još nedovršenim reformama bankarskog sektora -spasio je evro, ali rast mnogih evropskih ekonomija pritom je zamro.
Rast u evrozoni iznosio je u drugom kvartalu 2019. svega 0,2 odsto.
Ministri finansija evrozone saglasili su se ovog meseca da fiskalna politika mora da “ima ulogu” u zaustavljanju ekonomskog usporavanja, ali su jasno dali do znanja da ne planiraju nikakav koordinirani stimulans poput paketa dogovorenog 2008. nakon kolapsa Lehman Brothersa u vrednosti od 200 milijardi evra.