- Da mi je neko rekao da ćemo svi patiti zbog nekog virusa, ne bih verovala. Teško mi je da se pomirim sa tim da mi je sada jedina opcija sedenje kod kuć, rekla nam je Isidora. Ova šesnaestogodišnja devojčica koja ide u ekonomsku školu nam objašnjava da su odrasli, odnosno njeni i roditelji njenih drugara preživeli rat, bombardovanje, ekonomsku krizu, a babe i dede mnogo toga više.
- Zato im ovakvo stanje pada lakše, nego nama deci koja se prvi put susrećemo sa vanrednim stanjem. Isidori učenje od kuće ne pada teško. Od svojih profesora redovno dobija lekcije i zadatke. Neke rešava sama, dok neke radi sa drugaricama „uživo“ preko vibera. Za mesec dana karantina osetila je šta znači čekati u redovima, nositi masku i rukavice. Ipak joj je najteže palo što se ne druži sa vršnjacima i ne viđa svoju simpatiju.
- Meni je ovih meseca dana zapravo veoma brzo prošlo. Našla sam vremena za neke stvari koje pre nisam radila- čitanje knjiga, kuvanje, gledanje serija, fizičke aktivnosti - priča za Srpsku ekonomiju još jedna srednjoškolka. Nikoleta dodaje da za sada stiže da uradi sve školske obaveze. Onlajn učenje, prema njenom mišljenju, dobro funkcioniše. Nikoleta često razmišlja o tome kako će izgledati njen ponovni susret sa prijateljima koje jedva čeka da vidi.
Teodora je gimnazijalka. Rekla nam je da je očekivala da sve ovo bude mnogo gore. U kući je uglavnom svaki dan i pomaže mami kada je to potrebno.Trudi se da se fizički ne zapusti, tako da radi vežbe svaki dan. Priznaje da joj se onlajn škola sviđa, jer nema kao u običnoj školi pritiska i sve je nekako opuštenije. Teodora prati vesti i nada se da će cela ova situacija brzo da prođe.
Ivana i Nađa pohađaju srednju stručnu školu. Osim što su zajedno u odeljenju imaju i zajednički osećaj da je prvih meseca dana karantina brzo prošao,.
Ivana više vremena provodi sa porodicom, više pažnje posvećuje i sebi. Nije joj dosadno, jer uvek nađe neku zanimaciju. Naravno, nedostaju joj prijatelji koje ne može da viđa zbog epidemije korona virusa.
ističe da joj učenje ne pada teško, jer ih profesori ne opterećuju previše zadacima. - Kada ne učim, gledam filmove i serije ili igram neke društvene igre sa roditeljima, priča Nađa i dodaje da je, kako bi potrošila višak energije počela je da radi neke kućne vežbe. Nađi najviše nedostaje društvo iz škole i kraja.
Elena je učenica jedne privatne beogradske srednje škole. Za ovih mesec dana izolacije i ona se više posvetila najbližima, dok su joj društvene igre i filmovi postali redovne dnevne aktivnosti. Elena misli da učenje na daljinu čini neke školske predmete jednostavnijim. Ipak, sve je drugačije i bolje uživo, ističe Elena. Nedostaju joj drugari, pa čak i škola.