Dobri i gostoprimljivi ljudi, prelepa i čista priroda – bili su moji utisci o istočnoj Srbiji koju pored Dunava krasi i bogato kultuno-istorijsko nasleđe. Prvi put sam bila u tom delu naše zemlje kao dete i to vodenim putem - hidrogliserom. Ponovo sam ga kao turista obišla pre šest godina, ovaj put uz obalu Dunava. Od tada govorim sebi da obavezno moram ponovo da posetim te krajeve. Ovaj tekst-putopis je poziv da obiđete Golubac i tvrđavu, Lepenski Vir, Kapetan Mišin breg i Donji Milanovac, Kladovo i Majdanpek. Naravno, kada sve ovo prođe.
Golubac je malo mesto kod kojeg je reka Dunav najšira. Upravo tu počinje Đerdapska klisura i Nacinalni park Đerdap. I tu ponosno stoji Golubačka tvrđava koja ne može da vas ostavi ravnodušnim. Čak i kada je bila u raspadujućem stanju kao te 2014. godine. Golubačka tvrđava je kulturno dobro od izuzetnog značaja. Prvi put se pominje u prvoj polovini XIV veka. Pre četiri godine tvrđava je rekonstruisana. Taj kulturni spomenik sada je biser grada Golupca.
Kada nastavite dalje putem uz Dunav, imate osećaj kao da ste na moru. Osim kolima, put je dobar i za sve one koji su spremni za avanturu na biciklu. Stižete veoma brzo do Lepenskog Vira – svetski značajnog lokaliteta starog 9.000 godina. U tom jedinstvenom praistorisjkom nalazištu izdvojena su naselja koja pripadaju mezolitu i ranom neolitu. Posetioci mogu da vide više od 100 eksponata - kamenih skulptura, oruđa i alatki, nakit, žrtvenike. I još mnogo toga.
Prepopruka je da se na kratko odvojite od Dunava i popnete na Kapetan Mišin breg. Reku i Donji Milanovac vidite kao na dlanu. Baš na tom uzvišenju Miša Anastasijević, poznati trgovac posmatrao je i pratio svoje trgovačke brodove.
Vredi svakako da posetite Donji Milanovac, kao i Kladovo. A šta to ima izuzetno u Majdanpeku koji se prvi put pominje u jednom turskom dokumetnu iz druge polovine XVI veka? Majdanpek je poznat po rudarstvu čija je tradicija duža od 7.000 godina. Tu su baseni, džinovski kamioni, ali ono što je bilo specifično i što se moglo samo ovde videti je tzv. groblje guma, kao i mesto koje podseća na pustinju, a u stvari je tu nekada taložen otpad od prerade rude. Zaista nešto jedinstveno.
Majdanpek krije još jedan zlatni biser – Rajkovu pećinu. To je jedna od najdužih pećina u Srbiji. Dobila je ime po Rajku Vojvodi koji je po predanju danju bio mehandžija, a noću razbojnik koji je pljačkao turske karavane. Ukradeno blago je sakrivao u pećini. Pećinu je prvi istražio geograf Jovan Cvijić krajem XIX veka. Za posetioce je otvorena pre četiri i po decenije. Sada je Rajkova pećina uređena. U njoj se nalazi betonska kružna staza koja je duga više od dva kilometra. Uz posebno postavljenu rasvetu dobijate i specifičan efekat unutrašnosti pećine.
To je samo mali deo kulture i istorije istočne Srbije. Ipak sasvim dovljno da posle vanrednog stanja osmislite i organizujete turisitčku turu uz reku Dunav.