U Galeriji "Petar Lubarda" Andrićevog instituta u Andrićgradu, u toku je izložba slika i objekata, afirmisanog beogradskog umetnika Zorana Velimanovića. Posle beogradske, ovo je druga, a u obimu predstavljenih dela - manja retrospektiva kojom je obuhvaćen period 20 poslednjih godina stvaralaštva ovog plodnog autora.
Velimanovićevo stvaralaštvo predstavlja zasebnu celinu metamorfoza i ružnog i lepog, autentičnih ljudskih priča, objedinjenih u različitim tematskim i koloritskim ciklusima. Temeljan manuelni rad, sklonost ka minucioznoj posvećenosti detaljima i mnoštvo simbola i poruka - glavne su karakteristike njegovog opusa, istakla je Maja Živanović, novinar i likovni kritičar.
Njegove slike i objekti nose skrivene slojeve, sa kontinuirano prisutnom protivrečnošću između sveta svetlosti i sveta tame. Svakom novom izložbom, ostaje jedinstven, iako ponire u prepoznatljive univerzume medialnog i renesansnog duha fantastike.
Njegovo višeznačno stvaralaštvo, brutalno i fantazmagorično - snažno je i zgusnuto, istovremeno bolno i puno radosti. Uzrok tome je to - što na platna i objekte prenosi ono što smatra iskrenim i važnim...istražuje ono što je tajnovito, a svojstveno ljudima.
Kroz intimističke objekte i monumentalne kompozicije, koji su puni dramatike, zaokupljen temama i formama realnog i vanpojavnog, Zoran Velimanović spaja nespojivo, odnosno primenjujući različite materijale - dolazi do suštinskog. To su drvo, metal, kosti, preparirane kože i tkanine, sa revitalizovanim odbačenim predmetima.
Na njegovim radovima nema slučajnosti, svaki potez je dobro promišljen, sa istaknutim simboličkim vrednostima i metaforičkim značenjima, tako da stičemo utisak da bez obzira na to što smo posmatrači - svi smo mi istovremeno i učesnici, poistovećujemo se, jer smo videli svoje najdublje tajne i strahove.
Kontradikcija stvarnog i imaginarnog, najvidljivija je u predstavama bića fantazije.Taj sopstveni mitski svet neobičnih stvorova, hibrida ljudi, životinja i insekata, Zoran Velimanović je sazdao na iskustvima ikonografije iskrivljenih Bošovskih vizija besmisla, u kojima čovek gubi sva obličja i transformiše se u ribolika stvorenja, zečeve sa ljudskim telima, ljude - pčele, pse sa ljudskim licima...Oni su akteri patnje ali i radosti, vešto utkani u samo tkivo slike ili objekta.
Anđeli su još jedna od tema koja se prožima kroz Velimanovićevo stvaralaštvo. Prikazani su potpuno nekovencionalno, a simbolizuju nesavršenost čovekove egzistencije. Tim motivom autor odgovara na osnovni zadatak svake umetnosti - razbijanje automatizma, navela je Maja Živanović.
Na ovoj postavci, posebno su akcentovani mali objekti i skulpture. Objekte lakše pratimo i razumemo, jer nose naraciju, bez obzira na skrivene poruke. Kroz njih umetnik daje novi život zanemarnim stvarima. Skulpture su surovije, osmišljene i sastavljene od organskih materija, zastrašujućih ribljih glava, kostiju i metala, one nas vode u neslućene dubine podsvesnog.
Umetnost za Zorana Velimanovića, nije samo potreba i način izražajnosti, već i sam život. Njegov poslednji ciklus slika i skulptura je jedinstveno estetsko sazrevanje, veštog balansiranja između spoljašnjih i unutrašnjih impulsa, zaključila je Maja Živanović.