Komesar za izbeglice i migracije Republike Srbije Vladimir Cucić, guverner Banke za razvoj Saveta Evrope Rolf Vencel i gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević obišli su danas u Futogu lokaciju na kojoj se grade 152 stambene jedinice za izbeglice iz BiH i Hrvatske koje imaju prebivalište na teritoriji Novog Sada. Pomenutu lokaciju obišli su i šef Sektora za saradnju Delegacije EU u Srbiji Ingve Engstrom i direktor Jedinice za upravljanje projektima u javnom sektoru Dušan Kovačević.
Izgradnja ovih stanova odvija se u okviru Potprojekta 8 Regionalnog stambenog programa (RSP), koji je zajednički program Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske. Finansijska sredstva za izgradnju ovih stanova obezbeđena su delom iz donatorskog Fonda Regionalnog stambenog programa, u kojem je najveći donator Evropska unija, dok je zemljište i prateću infrastruktiru obezbedio Grad Novi Sad. Iz Fonda Regionalnog stambenog programa, kojim upravlja Banka za razvoj Saveta Evrope, za ove stanove donirano je 4,1 miliona evra. Izvođač radova je konzorcijum „Gradina d.o.o.“ Beograd i „Inobačka d.o.o.“ Novi Sad. Radovi su započeti u martu 2020. godine, a rok za završetak gradnje je 16. jun 2021.
Cucić je izrazio zahvalnost EU i svim drugim donatorima koji su shvatili kolika je potreba da se reši pitanje malog običnog čoveka koji ni za šta nije kriv.
Uprkos pandemiji koronavirusa, u 2020. godini uručili smo više od 1.000 stambenih rešenja u okviru Regionalnog stambenog programa, istakao je on.
Vencel je izrazio zadovoljstvo jer se u ovom projektu, uprkos epidemiji koronavirusa, sve odvija na vreme i do kraja godine korisnici će biti useljeni u ove stanove.
Vučević je najavio da će do leta biti završena izgradnja ovih objekata i da se useljenje očekuje na jesen, napomenuvši da će ove godine početi izgradnja 552 stana za izbegla lica na još jednoj lokaciji u Veterniku.
Regionalni stambeni program zajednički je višegodišnji program Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske, koji ima za cilj da obezbedi trajna stambena rešenja za najugroženije izbegličke porodice u ove četiri zemlje.
Sprovodi se uz podršku OEBS-a i UNHCR-a, a finansiran je prvenstveno donatorskim sredstvima, i to Evropske unije, koja je i najveći donator, Sjedinjenih Američkih Država, Nemačke, Norveške, Italije, Švajcarske, Danske, Turske, Luksemburga, Španije, Kipra, Češke, Mađarske, Rumunije i Slovačke.