Potpredsednica Vlade Republike Srbije i ministarka rudarstva i energertike Zorana Mihajlović poručila je danas na skupu u SANU „Projekat „Jadar”: Šta je poznato” da nema održivog rudarstva bez zaštite životne sredine i da nijedan projekat u Srbiji u energetici i u rudarstvu, ma koliko važan bio, neće biti realizovan dok se ne ispoštuju svi zahtevi u vezi sa zaštitom životne sredine.
Mihajlović je iskazala zahvalnost SANU na organizaciji skupa jer je to prilika da se o potencijalnom projektu “Jadar”, za koji još nije doneta konačna odluka niti su završene sve studije, razgovara na osnovu činjenica.
Činjenica je da je ležište jadarita, novog minerala bora i litijuma u Srbiji kod Loznice, po količini rude jedno je od najvećih u Evropi i da je jedno od najvećih i po sadržaju litijuma na ovom ležištu. Zahvaljujući ovom prirodnom bogatstvu, Srbija se pozicionira kao strateški bitna zemlja na evropskoj i svetskoj karti kritičnih mineralnih resursa, resursa budućnosti, od kojih će zavisiti privrede svih razvijenih zemalja, istakla je ministarka.
Ona je navela da su Elaboratom o resursima i rezervama overene bilansne rezerve rude litujuma i bora kod Loznice u visini od 158 miliona tona rude, proračunate vrednosti od 56 milijardi dolara, a da je vrednost potencijalnog ulaganja 1,5 milijardi dolara.
Prema njenim rečima, potencijalni uticaj ovog projekta na BDP kreće se od 8 do 15 odsto, imajući u vidu da ne govorimo samo o eksploataciji rude, već i o njenoj preradi, mogućnosti za otvaranje fabrike litijumskih baterija i na kraju električnih automobila.
Pitanje koje se samo nameće jeste da li smo dovoljno bogata zemlja da se odreknemo prirodnog bogatstva koje može biti temelj i naše privrede i stub jake ekonomije. Pitanje je i da li u Srbiji želimo održivo rudarstvo, ili ćemo ga bez argumenata i činjenica odbijati, poručila je potpredsednica Vlade.
Mihajlović je ukazala na to da je interesovanje za geološka istraživanja litijuma u svetu povećano zbog procesa energetske tranzicije i težnje ka klimatski neutralnom razvoju, koji podrazumeva povećanje tražnje za električnom energijom kako u industriji, tako i u svim vidovima saobraćaja.
Rešavanje energetske trileme energetika–ekologija–ekonomija kreće se upravo ka upotrebi alternativnih goriva, proizvodnji automobila na električni pogon i hibrida. Glavni materijal za proizvodnju baterija za njihove potrebe je litijum, a upravo Srbija sa svojim rezervama - koje pokrivaju 12 odsto svetskih potreba za litijumom - može zauzeti važno strateško mesto u Evropi i u svetu, istakla je Mihajlović.
Biti u takvoj poziciji daje prostor da Srbija ne bude samo izvoznik litijuma, već da stvori lanac proizvodnje i dodatne vrednosti litijuma, a to znači proizvodnju i izvoz litijumskih baterija i proizvodnju električnih vozila, ocenila je ona i napomenula da se procenjuje da će do 2025. godine samo globalno tržište litijumskih baterija biti vredno oko 80 milijardi dolara.
Mihajlović je naglasila da je izmenama Zakona o rudarstvu obezbeđen zakonodavni okvir kojim su stvoreni uslovi za preokret u rudarstvu ne samo u smislu mogućnosti za nove investicije, već i vraćanja težišta na interes Srbije da ostvari dodatnu vrednost kroz zaštitu životne sredine, preradu mineralnih sirovina i povećanje prihoda države.
Prema njenoj oceni, mnogo puta se u prošlosti pokazalo da su samo neznanje i strah sprečavali razvoj i napredak.
Verujem da nema potrebe da se vraćamo 140 godina unazad, pa da reagujemo kao što se reagovalo kada je izglasan zakon o izgradnji prve železničke pruge od Beograda do Niša i Vranja, za koji se govorilo da će iza pruge ostati pustoš, poručila je ministarka.
Zato je potrebno da razgovaramo o svim činjenicama, jer sam sigurna da svi zajedno težimo održivom razvoju i napretku naše zemlje. Verujem da je SANU pravo mesto i da se sastanemo i razgovaramo, ne samo danas, već i onda kada budemo imali dovoljno činjenica i kada budemo donosili odluke o tome šta ćemo dalje raditi sa rudnim bogatstvom 21. veka, zaključila je Mihajlović.