Poljski institut za kulturu, Francuski institut i Evropska kuća u Beogradu organizuju veče posvećeno Jozefu Čapskom, u sredu 2 aprila 2025. od 18 sati, u Evropskoj kući (Beograd, ugao Knez Mihailove i Zmaj Jovine). Na početku večeri biće prikazan dokumentarni film o Jozefu Čapskom (engleski titlovi), nakon koga će se voditi razgovor sa gostima poznavaocima života i dela ovog velikog humaniste. Ideja je da, u okviru predsedavanja Poljske Evropskoj uniji, predstavimo Čapskoga u Srbiji. Malo je onih koji su čuli za njega ovde, a on svakako spada u izuzetne evropske intelektualce i svedok je mnogih događjanja koja su obeležila istoriju Evrope XX veka.
Pre više od sedamdeset godina pisao je: „Razumem da je moguće boriti se za Evropu i pritom ne pominajti polovinu Evrope iz taktičkih razloga, ili zato što u datom trenutku nije moguće pomoći toj polovini Evrope na bilo koji način, ali kako je moguće da se o tome uopšte ne razmišlja, odnosno da se lakog srca odriče od nje, a da se istovremeno veruje u smisao delovanja Evropske federacije i u održivost tog koncepta? (J. Čapski „U Berlinu o ujedinjenoj Evropi“, Kultura 1953, br. 1, strana 109)
Ovim povodom u Srbiju dolaze poljsko-francuski režiser Andžej Volski (boraviće u Beogradu od 1. do 4. aprila), kao i Vera Mihalski, direktorka izdavačke kuce Noir sur blanc.
Poljski institut za kulturu, Francuski institut i Evropska kuća u Beogradu organizuju veče posvećeno Jozefu Čapskom, u sredu 2 aprila 2025. od 18 sati, u Evropskoj kući (Beograd, ugao Knez Mihailove i Zmaj Jovine). Na početku večeri biće prikazan dokumentarni film o Jozefu Čapskom (engleski titlovi), nakon koga će se voditi razgovor sa gostima poznavaocima života i dela ovog velikog humaniste. U razgovoru (na francuskom, uz prevod na srpski) učestvovaće Andžej Volski, režiser prikazanog filma, Vera Mihalski, direktorka izdavačke kuće Noir sur Blanc, Stanislas Pjere, direktor Francuskog instituta u Srbiji i Jacek Multanovski, zamenik direktora Poljskog instituta u Beogradu.
Jozef Čapski, rođen 1896. u Pragu (Austrougarska), preminuo 1993. u Mezon-Lafitu (Francuska), bio je poljski slikar, kritičar umetnosti, pisac, koji je pripadao krugu intelektualaca okupljenih oko časopisa Kultura, čuvenog mesečnika poljske disidencije u Francuskoj.
Čapski je proživeo mnoge evropske turbulencije tokom svojih devedeset šest godina života. Studirao je prava u Sankt Peterburgu tokom ruske revolucije, studirao slikarstvo u Varšavi i Krakovu. Kao poljski rezervni oficir borio se protiv okupacionih nacističkih snaga u prvim nedeljama Drugog svetskog rata, a onda bio zarobljen od strane Sovjeta. Bio je zatočen u logorima Starobielsk i Griazovec, gde je zarobljenicima držao predavanja o Marselu Prustu i njegovom Traganju za izgubljenim vremenom. Istraživo je ubistva poljskih intelektualaca u Katinju, koje je naredio Staljin, a za koje su krivili Nemce.
Čapski se nakon rata nikada nije vratio u Poljsku. Nastanio se u regionu Pariza sa svojom sestrom i intelektualcima okupljenim oko poljskog časopisa Kultura, neumorno je radio na tome da predstavi drugima velika imena poljske kulture, poput Česlava Miloša i Vitolda Gombroviča, ali i da predstavi sudbinu svoje domovine nakon rata. Čapski je bio istaknuta javna ličnost, ali pre svega bio je slikar koji je uvek isticao je da je slikarstvo dalo smisao njegovom životu.
O dokumentarnom filmu Jozef Čapski, svedok veka (reditelj Andžej Volski, Francuska, 2015, 58’): Mesto Jozefa Čapskog u istoriji 20. veka jedinstveno je, zbog njegove izuzetne ličnosti kao pisca i slikara. Život ga je vodio kroz revolucije i ratove. Postavljen sudbinom u središte odlučujućih događaja za istoriju Evrope, Čapski je žestoko proživeo svoj vek. Film prati njegov životni put, a realizovan je zahvaljujući arhivama reditelja Andžeja Vajde, kao i nemačkim i francuskim televizijskim arhivima, tako da imamo privilegiju da u filmu slušamo Jozefa Čapskog kako na četiri jezika (poljskom, ruskom, nemačkom i francuskom) prepričava roman svog života
Ovaj događaj priređuje se u okviru predsedavanja Poljske Evropskoj uniji.
[JÓZEF CZAPSKI] Slikar, ilustrator, pisac, esejista, kritičar, ali i čovek od akcije u turbulentnim vremenima u kojima je živeo – vojnik u poljsko-boljševičkom ratu, zarobljenik u logorima za ratne zarobljenike SSSR-a tokom Drugog svetskog rata, vojnik Andersove armije, major Poljske vojske u potrazi za „nestalim” poljskim oficirima u Katinu. Suosnivač pariske „Kulture“, intelektualac koji se susretao sa istaknutim ličnostima svog vremena: Andersom, De Golom, Ahmatovom, Kamijem i Malroom. U razgovoru (na francuskom jeziku, uz prevod na srpski) učestvuju: Andžej Volski, reditelj, autor dokumentarnog filma o Juzefu Čapskom Vera Mihalski-Hofman, predsednica Fondacije Jan Mihalski, direktorka izdavačke kuće Noir sur blanc (Pariz) Stanislav Pjere – direktor Francuskog instituta (moderator) Jacek Multanovski – zamenik direktora Poljskog instituta (uvod)
Vera Mihalski-Hofman rođena je u Bazelu, Švajcarska, detinjstvo je provela u Kamargu u Francuskoj i studirala na Institutu za međunarodne i razvojne studije u Ženevi, Švajcarska. Godine 1987. ona i njen suprug poljskog porekla Jan Mihalski osnovali su izdavčaku kuću Noir sur Blanc u Monrišeu. Njihova ambicija u to vreme bila je da grade mostove između kultura i naroda Evrope sa obe strane gvozdene zavese objavljivanjem beletrističkih i nefikcionalnih tekstova koje su smatrali vrednim. U Parizu su kupili čuvenu poljsku knjižaru „Librairie polonaise", a godinama kasnije razvili su Libella Group, koja danas obuhvata desetak izdavačkih kuća u Švajcarskoj, Francuskoj i Poljskoj. Godine 2004. Vera Mihalski-Hofman osnovala je Fondaciju Jan Mihalski za pisanje i književnost, u Monrišeu. Fondacija je posvećena sećanju na njenog supruga, s ciljem da nastavi njihovu zajedničku posvećenost pisanoj reči, podrži književno stvaralaštvo i podstiče čitanje. Zbog svog višestrukog doprinosa i aktivnosti na polju umetnosti, književnosti i multikulturalnosti koju predstavlja, Vera Mihalski-Hofman odlikovana je sa nekoliko švajcarskih, francuskih i poljskih nagrada i priznanja. Pored toga, aktivna je ambasadorka dobre volje Uneska od 2016. godine.
Andžej Volski: reditelj igranih i dokumentarnih filmova. Živi u Francuskoj. Snimio je oko 40 filmova za francusku televiziju, kao i za BBC i poljsku TVP. Specijalizovao se uglavnom za biografske i istorijske filmove. Koscenarista je filma Agnješke Holand „Evropa Evropa“ koji je bio nominovan za Oskara 1991. godine. Filmografija: "MESEČNIK KULTURE" (1985) - u saradnji sa Agnješkom Holand - istorija Književnog instituta u Mezon-Lafitu; „KOR“ (1988) – istorija članova „Komiteta za zaštitu radnika“; „ČAPSKI“ (1985) – u saradnji sa Agnješkom Holand – film o životu Jozefa Čapskog; „EMISARI“ (1987) – tri kurira (Jan Novak-Jezjoranjski, Ježi Lerski i Jan Karski) otkrivaju nepoznate činjenice o svojim ratnim misijama u Londonu, Vašingtonu i Poljskoj; „MOJI, GOMBROVIČ“ (1989) – Serija intervjua u kojima Vitold Gombrović govori ne samo o savremenoj umetnosti, već i o svojim fobijama i tugama; „JAN LEBENŠTAJN” – pilotski dnevnici (2000); "VITOLD GOMBROVIČ" (2000) - portret pisca