Ne bi li u današnjem svijetu samoljublja, pohlepe i sebičnosti svima bilo poučno saznanje da Biblija nigdje izričito ne zapovijeda da treba voljeti samoga sebe. Ali zato na više mjesta inzistira da treba ljubiti druge, posebno svoje bližnje, pa čak i svoje neprijatelje, piše Hrvoje Klasić na sajtu Net.hr (https://net.hr/danas/hrvatska/hrvati-nakon-korone-kako-ce-izgledati-nase-drustvo-nakon-sto-sve-ovo-prode-90-gradana-trebalo-bi-poceti-citati-knjigu-u-koju-vjeruju/)
Često se u zadnje vrijeme mogu čuti razmišljanja o tome kako će izgledati svijet nakon što pandemija koronavirusa prođe. Hoće li se promijeniti i koliko stare navike, hoće li promjene biti na bolje ili gore? I dok se ljudi širom svijeta bave općim temama poput budućeg održavanja socijalnih kontakata, mogućnosti putovanja, isplativosti biznisa i načina školovanja, mene zanima nešto puno konkretnije. Kako će ova kriza utjecati na Hrvate? Hoće li postati bolji ljudi, solidarniji i tolerantniji građani? Ili će, vrlo brzo nakon što se život vrati u normalu nastaviti sa starim obrascima ponašanja, i naravno, starim podjelama.
U iščekivanju odgovora palo mi je na pamet predložiti nešto što bi moglo biti od koristi. Vjerujem da će na prvu zvučati pretenciozno, ali možda vrijedi pokušati. Dakle, moj savjet bio bi – uzeti u ruke knjigu! Naravno, ne treba zanemariti istraživanja koja ukazuju na ne baš dobre trendove kada su u pitanju čitalačke navike pa izbor ne bi smio biti preširok.
Osim toga, možda većina građana u svojim kućnim bibliotekama nema klasike poput Shakespearea, Dostojevskog, Krleže ili Andrića. Zbog svega navedenog odgovor na pitanje što pročitati nameće se sam po sebi. Naime, pošto se 90 posto građana Hrvatske izjašnjavaju kao kršćani bilo bi logično za očekivati da u domovima imaju knjigu koju smatraju temeljem svoje vjere.
Čitaju li Hrvati Sveto pismo?
Što bi to Hrvati kršćani mogli naučiti iz Biblije? I ne samo kršćani. Jer i svi oni koji u njoj ne vide Sveto pismo zasigurno mogu prepoznati „književno djelo izvorne i neprolazne umjetničke snage“ kako je to jednom naglasio veliki hrvatski pjesnik, partizan i ljevičar, Jure Kaštelan. Nije ovo prilika da nabrajam niti najvažnije, a kamoli sve primjere koji bi čitatelja mogli potaknuti da postane bolji čovjek. Osim toga, nisam stručnjak za Bibliju. Čak nisam ni religiozan. Ne tvrdim, ali mislim da nisam ni vjernik, iako me neki prijatelji vjernici uvjeravaju u suprotno. Imao sam potrebu to naglasiti kako bi u onome što slijedi prepoznali moja ograničenja, ali i dobru namjeru.
Mogli bi recimo krenuti od starozavjetne priče o Abrahamu. Svi Hrvati koji vjeruju u svetost Pisma trebali bi tu priču imati na umu kada ih sljedeći put zaslijepi mržnja obojana antisemitizmom ili islamofobijom. Jer, koliko god Židovi, Arapi (muslimani) i kršćani danas vjerovali da su različiti, Biblija ih uči da upravo u Abrahamu imaju istog praoca.
U Bibliji bi mogli pronaći i dobar savjet u svezi s migrantskom krizom, tim zapadnjačkim terminom za netrpeljivost i nedostatak empatije prema unesrećenim ljudima koji dolaze Istoka. Svi vjernici koji se od migranata žele braniti oružjem i bodljikavom žicom trebali bi pročitati Levitski zakonik, jer u njemu Bog (putem Mojsija) upozorava izabrani narod: „Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji“.
‘Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost…’
Svima, ne samo vjernicima, preporučio bih i knjigu proroka Izaije. Ta najduža proročka knjiga može se čitati kao povijesni izvor, vrhunsko literarno štivo, ali i leksikon mudrih misli. Od brojnih savjeta izdvojit ću samo onaj koji i danas mnogi ignoriraju, a kojim ovaj prorok iz 8. st.pr.kr. upozorava ljude da se umjesto činjenju zla, posvete dobrim djelima: „pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite“.
Vjerojatno najviše savjeta korisnih u svakodnevnom životu može se pronaći u Mudrim izrekama. Posebno mi se aktualnim u današnjim vremenima lažnih vijesti, dezinformacija i teorija zavjera učinilo retoričko pitanje kralja Salomona „Dokle ćete, vi glupi, ljubiti glupost… i dokle će bezumnici mrziti znanje?“.
Iako obimom daleko manji, i Novi je zavjet nepresušan izvor bezvremenskih poruka ljubavi i mira. Za poticaj na razmišljanje, ali i djelovanje, evo svega nekoliko. Ne bi li Hrvati kršćani kada misle o onima s kojima se ne slažu umjesto osude i mržnje na umu trebali imati ponajprije Kristove riječi „Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se“. Ne bi li se hrvatski nacionalisti s krunicom oko vrata trebali zamisliti nad Pavlovim upozorenjem da Bog ne razlikuje ljude po nacionalnosti, društvenom statusu ili spolu, kada kaže „Nema više: Židov ni Grk! Nema više: rob-slobodnjak! Nema više: muško-žensko!“.
Prilika za promjenu
Na kraju, ne bi li u današnjem svijetu samoljublja, pohlepe i sebičnosti svima bilo poučno saznanje da Biblija nigdje izričito ne zapovijeda da treba voljeti samoga sebe. Ali zato na više mjesta inzistira da treba ljubiti druge, posebno svoje bližnje, pa čak i svoje neprijatelje.
I da se vratim na savjet s početka teksta. Hoće li, dakle, čitanje Biblije Hrvate učiniti boljim ljudima? Teško. Ali bi ih zasigurno moglo potaknuti na razmišljanje o greškama koje svakodnevno čine. I kao ljudi i kao vjernici. Možda bi tada, poput onog kojeg smatraju Mesijom, i oni počeli lakše opraštati drugima. Možda bi shvatili da vapaj s križa zbog onih koji ne znaju što čine nije bio upućen samo odgovornima za razapinjanje, nego svima, svugdje i zauvijek, kako bi razmislili kada sljedeći put umjesto ljubavi izaberu mržnju, umjesto mira rat.
Možda je zato upravo kriza u kojoj se nalazimo istovremeno i prilika da počnemo mijenjati sebe i svijet oko sebe. Kada već mogućnost bezgraničnog kretanja i sva dostupna prostranstva nismo znali iskoristiti za izbor pravog puta, možda nam baš ova skučenost i izolacija pomognu u tome. Jer, kako je onaj u čijem uskrsnuću svi kršćani vide i traže nadu i nadahnuće, svojevremeno poručio : „Uđite na uska vrata, jer široka vrata i prostran put vode u propast, i mnogo ih je koji idu njim. Kao što su uska vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze!”