Carina je porez na slobodu. Na slobodu raspolaganja sopstvenim novcem. Carina je jedan od monopola države koja, raspolažući sredstvima prinude, navodno štiti domaće proizvođače od strane konkurencije. Svaka država koja vodi brigu o proizvođačima umesto o potrošačima u sebi sadrži autokratske elemente. Samo su potrošači svi, građanke i građani, koji su istovremeno nosioci državnog suvereniteta i smisla države. Proizvoditi može bilo ko. I najbolje kad je tako. Kad je svejedno koje je nacije, porekla, religije, boje kože ili kulture. Poštovanjem upravo tog načela najefikasnije se štiti nacionalna ekonomija (a nacionalne ekonomije, i to je dobro, sve manje postoje kao takve).
Slogan Kupujte domaće sve je manje smislen upravo zbog sve složenije strukture vlasništva. Primena tog slogana takođe je najefikasnija, ili najmoralnija, kad je slobodna. Uvek ću kupiti srpski ili jugoslovenski proizvod, i kad je skuplji, ukoliko je najmanje istog kvaliteta u odnosu na stranu konkurenciju. To je i u mom ekonomskom i svakom drugom interesu. I stranim investitorima odgovara razvoj domaćeg tržišta. Kupujte domaće, to se pitanje u stvari ne postavlja u bilo kom društvenopolitičkom kontekstu koji je racionalan i moralan istovremeno.