Kao što klima predodređuje strukturu i funkcionisanje biljnog i životinjskog sveta, tako sistem društvenih vrednosti i karakter privrednog sistema određuju ponašanje pojedinaca i preduzeća, njihovo stvaranje, rast i održavanje. Samoupravni društveni eksperiment bazirao se na izgradnji potpuno novih relacija u odnosu na kapitalistički sistem u svim aspektima
života. Jedan od nosećih stubova bila je osnovna organizacija udruženog rada (OOUR). Ona je zasnovana na društvenoj svojini, neposrednom samoupravljanju, ostvarivanju integralnog dohotka i njegovoj raspodeli, nekreditnom finansiranju putem udruživanja rada i sredstava, uz negaciju profita i profitnih odnosa.
Taj eksperiment, zasnovan na negaciji kapitalističkih odnosa, dugo je trajao, ostavio je duboke tragove na ukupan društveni metabolizam i doživeo neminovan istorijski krah, čije posledice i sada u velikoj meri opterećuju društvo. Fundamentalne razlike između takvog i standardnog privatnog, profitom rukovođenog preduzeća ilustrovaćemo pomoću bitno različitog bilansnog stanja. Prosečna struktura aktive (imovine) standardnog preduzeća u tržišnoj privredi sastoji se od: nekretnine i zemlje (cca 30%), opreme i repromaterijala (cca 50%) i potraživanja, plasmana u hartije od vrednosti, gotovine (cca 20%).
Uprošćeno govoreći, suština biznisa je u funkcionalnoj, modernoj i produktivnoj opremi, koja je baza za kreiranje profita. Zgrade su stare, ali je oprema nova. Nasuprot tome, u samoupravnom preduzeću osnovu aktive (imovine) čini skupa i često nepotrebna imovina (zemlja i zgrade cca 70%) uz staru i nefunkcionalnu opremu (cca 30%).