Kao što pada lišće u oktobru e tako se nižu važni datumi u desetom mesecu u godini. Oktobar je posvećen našim najstarijm sugrađanima, ali ga vole i oni najmlađi jer je po tradiciji prva sedmica u oktobru Dečja nedelja. To je mesec borbe protiv raka dojke, Međunarodni dan mentalnog zdravlja, Dan slepih i slabovidih, u svetu se obeležava i dan hrane, kao i borbe protiv siromaštva. Ove godine u oktobru bilo je 77 godina od oslobođenja Beograda i 8 decenija od streljanja Kragujevčana u Šumaricama. Tačku na ovaj mesec stavlja Svetski dan štednje.
Godinama sam pratila sektor socijalne politike u koji su spadali i penzioneri. Tada sam sarađivala sa Savezom penzionera Srbije, Penzionom fondom čije sam čelnike proganja samo sa jednim pitanjem: Kada će biti isplata penzije? Tada su penzionerska primanja kasnila i do dve godine. Sada se penzije isplaćuju na vreme, obračunavaju prema švajcarskoj formuli koja penzionerima obezbeđuje veća primanja, a onda su naši najstariji na novom novčanom udaru državne pomoći. Trideset, pa pedeset, pa opet trideset i na kraju godine još dvadeset evra. Tako je kada govorimo o finasijama penzionera, a kakav im je društveni život? “Ponosna sam na svoje godine zato što mogu da iskoristim svoja znanja i mudrost i ulepšam stvarnost nekim stvarima za koje nisam imala vremena ranije, a mogu da još uvek nastavim da rastem“, napisala je jedna penzionerka sa Zvezdare povodom 1. oktobra Međunarodnog dana starih. Neki su veoma aktivni i kad prevale devetu deceniju. Neki samo misle na bolesti i ne mrdaju iz kuće.Ima i onih koji su sami, jer su deca otišla „put pod noge“. Da li se srpska kultura starenja razlikuje od Evrope i sveta?
Deca Evrope su se oktobra 2021. radovala uz slogan „Ove moje lepše boje“ i čuvenog našeg pesnika Miku Antića koji je u svojim delima pokazao koliko su vredne male stvari koje odrasli ne primećuju. Pitam se kako je deci danas? Koliko odrasli obraćaju pažnju na svoje naslednike? Bojim se odgovora.
Svakako mislim i na one koji se bore za život, za lečenje, za terapiju...Rak dojke i dalje oduzima živote. I onda jedan mali, običan savet – mamograf ne boli! Prešla sam petu deceniju i ispoštovala sam taj pregled u domu zdravlja prošle godine. Kontrola je sledeće. Samo da može da se zakaže, da ima lekara koji brinu i o prevenciji u ovom skoro dvogodišnjem korona ludilu.
Ponosna sam zbog malog doprinosa toliko važnom, sve važnijem mentalnom zdravlju. Na poziv moje drage An-Mari Ćurčić za grupu „Za Tebe #VAZNOJE snimila sam kratku video poruku povodom Međunarodnog dana mentalnog zdravlja. „Ne čujemo se. To je upravo najveći problem kada je reč o mentalnom zdravlju. Slušajmo sebe, obratimo pažnju na druge“. Hvala Anči!
Moj utisak je „Umetnost u prolazu“. Vračar, naravno u oktobru i ulična umetnost i prvi 3D modeli koji će omogućiti slepim i slabovidim osobama da kroz dodir upoznaju beogradske murale.
Posebnu pažnju posvetili smo ovog meseca hrani i to ne samo kroz Nacionalni dan davanja, već kroz kampanju „Spasimo hranu, spasimo humanost“. Pokrenuli smo one koji imaju da doniraju novac za kupovinu životnih namirnica za one koji novca nemaju. Šokantan je podatak koliko hrane bacamo, kao i podatak koliko nezdravog u vazduhu nastaje na otpadima hrane.
Beograd je ovog oktobra po zastavicama na centralnim ulicama, ali i po mnogobrojnim bilateralnim sastancima obeležio šest decenija od održavanja Prve konferencije Nesvrstanih. Setili smo se Tita, Nasera, Nehrua... i tih dana kada je Jugoslavija imala veliki ugled u svetu. Ima ga i Srbija danas.
Opet idemo kroz istoriju i brojimo 77 godina od oslobođenja Beograda. Gradska uprava prestonice organizovala je Dane slobode. Obeležili smo i 8 decenija „Krvave bajke“. Da se ne zaboravi...nikada.
O štednji će na sav glas govoriti banke, ekonomski stručnjaci, a građani... Primećujem o siromaštvu tek po koja reč.