Dobro došli na web portal SRPSKA EKONOMIJA

Cetinjski Majdan u senci negacije sopstvenog identiteta

CRNOGORSKA PRIČA: Ognjen Karanović, dirketor Centra za društvenu stabilnost
Piše: Dragana Bokan

Slike iz Crne Gore – u kojoj Patrijarh Porfirije i Mitropolit Joanikije ogrnuti pancir čebetom stižu na Cetinje u društvu specijalaca iz PTJ, kao i slike zapaljenih guma i žena koje su na prvoj „borbenoj“ liniji, a sve to uz čudnovat repertoar „zanesenih“ demonstranata, odnosno splet pesama „Čavoglave“- hrvatskog desničarskog pevača Tompsona, zatim himna prvaka, a kako ga brojni istoričari nazivaju i ratnog zločinca Sekule Drljevića, a potom i partizanska pesma iz NOB „Po šumama i gorama“....bile su glavne vesti po medijima. Da li se u ovom protivprirodnom spletu „patriotske umetničke muzike“, borbenih „komita“ otkriva namera onih koji su proteklog vikenda priželjkivali tragediju, a izveli niz incidenata na Cetinju prilikom hirotonije mitropolita Joanikija u tron Svetog Petra Cetinjskog.

„Sumanuta antisrpska politika Mila Đukanovića, koja danas predstavlja, pomalo „nakaznu“ simbiozu ustaškog nasleđa Sekule Drljevića, ekstremnih oblika nacionalističko-građanističkih principa u svesti izrazito malog dela političkog tela u Crnoj Gori i bogatog nasleđa komunističke, totalitarne konstrukcije mentalnog sklopa datog dela javnosti, u kome je i „rođena“ crnogorska nacija, 1945. godine, doživela je ozbiljan udarac. U situaciji kada se „imperija dukljanskog hazjajina“ raspada (zaplena tone i po narkotika, pri čemu su Milovi kumovi pohapšeni u policijskoj akciji u samoj Crnoj Gori, svega nekoliko dana pre ustoličenja mitropolita Joanikija), nedostojni Milo Djukanović, Cetinje je zamislio, kao svoju poslednju odstupnicu, kaže na početku razgovora za “Srpsku ekonomiju” Ognjen Karanović, direktor Centra za društvenu stabilnost.

Karanović dodaje da na “ čudnovato-politički opredeljenom Cetinju, negdašnjoj, istinskoj „srpskoj Sparti“, ne postoji neka velika podrška Milu Đukanoviću.

“Od 1990. godine, u velikoj većini, Cetinjani su bili pristalice Perovićevog Liberalnog saveza, što su „u duši“ ostali i do danas. Kada je Milo „preuzeo“ program LSCG, te kad je ova partija nestala sa političke scene u Crnoj Gori, tada su i Cetinjani počeli da podržavaju Mila Đukanovića. Međutim, i oni sada vide da je Milo postao „politička prošlost“, kaže naš sagovornik.

Da li je krahom „cetinjskog Majdana“, biračkom telu Mila Đukanovića, postalo je jasno da je njegova „politička vizija“ o „samostalnoj, multietničkoj, multikonfesionalnoj, evropskoj, demokratskoj i ekonomski snažnoj Crnoj Gori“ (politički programi Mila Đukanovića iz 1997. i 2006. godine), završila u krilu ekstremističke, malobrojne, nacional-komunističke I politike negacije sopstvenog identiteta.

“Đukanović je želeo da „padne krv“, te da u tom „cetinjskom Majdanu“, u sukobu između histeričnih, ideoloških potomaka iz „braka komunizma i ustašstva“, sa jedne strane i većinske Crne Gore, a u prvom redu srpskog naroda, sa druge strane, napravi „konačni i nepremostivi“ jaz između Srba i Crnogoraca, slično raskolu između Rusa i Ukrajinaca, koji se dogodio posle „kijevskog Majdana“ iz 2014. godine. Nadao se da će njegovo raspirivanje mržnje i histerije kod „montenegrinskog korpusa“, izazvati prevrat, koji bi potom predstavio, kao „crnogorsku revoluciju“, što je jedino moglo da spreči njegov neumitan odlazak sa vlasti.. Međutim, ništa mu nije uspelo! Hvala Bogu, „krv nije pala“, objašnjava naš sagovornik.

Karanović kaže da “udruženje građana” odnosno Crnogorsku pravoslavnu Crkvu čine raščinjeni sveštenici i mirjani sa „sumnjivim biografijama“, koji su izopšteni iz kanonskog jedinstva, ne samo Srpske Pravoslavne Crkve, već i uopšte iz pravoslavne Vaseljene.

“Podršku toj fantomskoj „crkvi“ pruža svega 10 procenata pravoslavnih vernika i to ne dosledno, dok ogromna većina građana Crne Gore, bez obzira na to, kako se izjašnjava u pogledu nacionalne pripadnosti, predstavlja vernike Srpske Pravoslavne Crkve, koji opet u ogromnoj većini izjašnjavaju se da govore srpskim jezikom. Takođe, nijedna sestrinska pravoslavna crkva ne priznaje postojanje ove verske zajednice, niti je u istoriji bilo kada postojala kanonski priznata, još manje autokefalna CPC. Nesumnjivo, do 1945. godine, osim Srba, među pravoslavnim stanovnicima Crne Gore, nije bilo druge nacionalne zajednice. Zbog svih istorijskih okolnosti, danas nije tako. Postoji blizu 30 procenata stanovnika, koji tradicionalno ili prema sopstvenom senzibilitetu, predstavljaju pravoslavnu populaciju, ali koji se u pogledu nacionalnog identiteta izjašnjavaju da pripadaju crnogorskoj naciji (ovde ne mislimo na „montenegrinske“ Crnogorce, već na tzv. „Srbocrnogorce“). Mnogima od njih, ne predstavlja problem da se u nacionalnom pogledu izjasne i kao Srbi, pošto smatraju da je crnogorski identitet, snažno „oslonjen na srpsko etničko stablo“. Dakle, postoje jake identitetske nedoumice, ali te podele nije teško prevazići, samo kada bi postojala politička volja kod sadašnje Vlade Crne Gore i tamošnjih političkih struktura u njenom krugu, da te veštački napravljene podele u srpskom etničkom „tkivu“ u Crnoj Gori budu prevaziđene. Međutim, takva volja u sadašnjoj crnogorskoj vladi ne postoji, objašnjava Karanović.

Prem rečima našeg sagovonrika definitivna volja naroda od 30. avgusta prethodne godine je izgirana, jer Demokratskom frontu i Andriji Mandiću, kao lideru Srba u Crnoj Gori nije dopuštreno da predstavlja narodnu volju iskazanu na izborima.

“Od dolaska na vlast Krivokapićevog kabineta, dobro osmišljen plan marginalizovanja srpskog identiteta u Crnoj Gori – nastavljen je, odbijanjem da Vlada potpiše Temeljni sporazum o položaju SPC u Crnoj Gori, sramnom smenom ministra pravde, Leposavića, kao i usvajanjem bezumnog zakona o zabrani negiranja genocida u Srebrenici. Svi ti akti i koraci Krivokapićeve vlade, kao da su usmereni u pravcima koordinacije sa pritiscima iz drugih država u region, smatra Karanović.

Ostali naslovi

Zvezdara je vidljiva na mapi prestonice
Piše: Vesna Zdravković
Ono što je u zdravstvu dom zdravlja to je opština za njene građane. Lekari opšte prakse daju prvu pomoć u lečenju pacijenata, dok je opština mesto na kojem se rešavaju problemi građana iz različitih oblasti, najviše infrastrukturne prirode. Kako funkcionišu stvari na lokalu pitali smo i saznali od Ivone Fuštić koja radi u kabinetu predsednika opštine Zvezdara
U protekle dve godine SOKOJ preteko kolege iz Hrvatske po prihodu
Srpska ekonomija
Povodom informacije dobijene iz Sokoja, da je Dejan Manojlović, dosadašnji direktor Sokoja, dobio poverenje članova Upravnog odbora Sokoja, te da će i u novom mandatu obavljati funkciju direktora, upriličili smo razgovor sa gospodinom Manojlovićem, na ovu , ali i druge aktuelne teme iz života i rada Sokoja
Pravni okvir zaštite podataka o ličnosti harmonizovan je sa standardima EU
Piše: Ljiljana Staletović
Iako obavezu dostavljanja evidencije o licu za zaštitu podataka o ličnosti u Republici Srbiji ima više od 12.000 subjekata, čini se da je nisu svi prihvatili. O tome za Srpsku ekonomiju govori Milan Marinović, poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti
Sokoj konstantno radi na unapređenju položaja naših muzičkih autora
Srpska ekonomija
Na konferenciji CISAC-a, Međunarodne konfederacije društava autora i kompozitora, koja je u decembru održana u Budimpešti, učestvovao je i Sokoj. Delegaciju Sokoja predvodio je Srećko Barbarić, direktor Sektora za dokumentaciju i raspodelu Sokoja
Prioritet - briga o svim kategorijama društva
Piše: Ljiljana Staletović
Ulaganje u infrastrukturu je ključno, ali podrška u zapošljavanju i samozapošljvanju, kulturni i sportski sadržaji, edukativne aktivnosti, obrazovanje, čine život lakšim i usmeravaju parove da porodice vraćaju korenima i opredeljuju se za istinske vrednosti i kvalitetniji život, kaže Bojana Božanić, predsednica Saveta za rodnu ravnopravnost Opštine Čajetina
Kragujevac čini čuda za medicinsku nauku u regionu
Srpska ekonomija
U Banja Luci je nedavno bila promocija knjige „Fiziologija“ koju je priredio tim stručnjaka sa FMN u Kragujevcu. Ovaj fiakultet je najbolje rangiran naš fakultet na Šangajskoj listi i to je razloga da profesor dr Vladimir Jakovljević ima razloga da bude ponosan na svoj tim
Ćutanje uprave prelazi u istoriju
Piše: Ljiljana Staletović
Pravo je građana da traži i dobije informacije od javnog značaja, a obaveza vlasti da ih pruži. Obavezu izrade i objavljivanja informatora o svom radu ima, po nekim procenama oko četrnaest do petnaest hiljada organa vlasti. O tome za Srpsku ekonomiju govori Milan Marinović, Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti
Sokoj dobija novi informacioni sistem
Piše: Vladimir Đurić
Direktor Sokoja Dejan Manojlović, uz prisustvo svojih saradnika Jovana Miloševića, pomoćnika direktora, Predraga Negovana, Direktora IT sektora i Dejana Smiljanića, IT konsultanta, u ime Sokoja je potpisao Ugovor o izradi novog informacionog sistema. O važnosti ovog događaja pričali smo sa direktorom Sokoja Dejanom Manojlovićem
Saradnja Srbije i BiH u domenu autorskih prava je odlična
Piše: Vladimir Đurić
Vladimir Marić je već nekoliko godina direktor Zavoda za intelektualnu svojinu Srbije. Ova značajna institucija vodi računa o tome kako se sprovodi zaštita industrijskih i autorskih prava. U tom domenu ističe se odlična saradnja sa BIH
Službe izmedju zakona i politike
Piše: Dragana Bokan
Da li su u periodu dok je bio na vlasti Josip Broz Tito, Službe bile jedinstvene, odnosno kada su počela previranja i odvajanja po republičkom modelu.Ovo su samo neka od pitanja kojim se u svojoj knjizi „Službe bezbednosti Jugoslavije – od Brionskog plenuma do raspada države bavio dr Radojica Lazić, profesor Fakulteta za diplomatiju i bezbednost