Srbija ima dugu tradiciju gajenja cveća i ukrasnog bilja, barem za kućne potrebe, a povoljna klima i dug vegetacioni period odlični su uslovi za plantažnu proizvodnju cveća kako na otvorenim površinama tako i u zaštićenom prostoru, tj. plastenicima. Tome doprinose i geografski položaj zemlje, te kvalitetno zemljište i njegov raznolik pedološki sastav. Međutim, sudeći po podacima o površinama pod cvećem i ukrasnim biljem, te uvozu i izvozu tih kultura, prirodni uslovi nisu ni izdaleka iskorišćeni. Površine pod njima su male, a vrednost uvoza nadmašuje vrednost izvoza, te i u toj grani beležimo poveliki spoljnotrgovinski deficit.
Podaci poslednjeg poljoprivrednog popisa iz 2012. godine pokazuju da su u Srbiji cveće i ukrasno drveće gajeni na 502,8 hektara, od čega 382 hektara čine otvorene površine, a staklenici i plastenici 120,8 hektara. Međutim, kako za Srpsku ekonomiju navode u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, procene s terena pokazuju da su te površine u međuvremenu povećane.