Evropa je rekla ne desnici, kako u Holandiji, porazom Gerta Vildersa, tako i u Francuskoj, pobedom Makrona, centriste sa ambicijama da Francuska uz Nemačku postane lider i okosnica budućeg pravca razvoja unije dvadesetsedmorke. Potresi u Evropskoj uniji i njenom bližem, ali i širem okruženju naglašavaju važnost kreiranja novih strategija kojima će ova zajednica reagovati na unutrašnje i međunarodne izazove, koji su brojni.
Migrantska kriza, globalni terorizam i organizovani kriminal, kriza evrozone, tj. pojedinih članica bloka, pre svih Grčke i Italije, uvećanje nezaposlenosti najviše izražene kod mlađe populacije, izazovi su za koje je neophodno usvojiti sveobuhvatne i dugoročne strategije ukoliko Evropa i dalje želi da zadrži status bezbednog i poželjnog mesta za život i rad.
Kako se približavamo parlamentarnim izborima u Nemačkoj, pitamo se da li će, i u kojoj meri, izborni rezultat uticati na nemački odnos prema Evropskoj uniji.
Posle pobede Emanuela Makrona na izborima za francuskog predsednika Evropa bi mogla da krene putem Nju dila, koji bi, prema njegovoj koncepciji, značio bližu zajednicu, više solidarnosti i više investicija, dok je Nemačka zabrinuta da bi zbog izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz Unije to bio račun koji dvadesetsedmorka ne bi mogla da podmiri.
Kada govorimo o izvornoj ideji Nju dila iz 1930. godine, čiji je tvorac bio Frenklin Delano Ruzvelt, tadašnji predsednik Sjedinjenih Država, neophodno je napomenuti da je cilj ovog projekta bilo drastično smanjenje nezaposlenosti, kao i stabilizacija spirale finansijske i političke nestabilnosti sveobuhvatnim paketom ekonomskih reformi i investicija, a sve u cilju smanjenja društvenih tenzija, prevazilaženja političkih antagonizama i, što je najvažnije, sprečavanja širenja političkog ekstremizma i radikalizma.
Ipak, današnji razvoj događaja je znatno različit u odnosu na pomenuto doba, tridesete godine prošlog veka, kao i izazovi s kojima se suočavaju savremeni lideri država.