Kina je najveća svetska ekonomija ako se u obzir uzme bruto domaći proizvod i proračun pariteta kupovne moći koji računa Svetska banka, dok je istovremeno najveći proizvođač, potrošač i izvoznik energije. Do 2020. godine Kina će postati i najveći globalni strani investitor, pri čemu se prognozira da će vrednost njene imovine u inostranstvu biti trostruko uvećana, tj. da će iznositi oko 20 biliona američkih dolara.
Da bi decenijski ekonomski rast bio održiv, kineska geoekonomska strategija teži stvaranju tešnjih veza njene ekonomije sa susednim, ali i udaljenim zemljama, kako bi se uspostavila komplementarnost kroz integrisanu ekonomsku mrežu lanaca snabdevanja i vrednosti, naročito u sektorima proizvodnje, transporta i energije. Da bi se to postiglo, potrebne su znatne investicije u luke, aerodrome, pruge, auto-puteve i fiber-optičke mreže. Posledično, doći će do dinamične transformacije načina na koji se danas globalno realizuje trgovinska razmena, odnosno desiće se preusmeravanje mnogo većeg dela trgovine na relaciji Azija–Evropa na kopnene rute. Naime, trenutno se 90% globalnog kontejnerskog saobraćaja obavlja duž ranjivih morskih ruta, koje kontrolišu i obezbeđuju mornaričke snage SAD, i to je rizik koji Kina kao supersila želi da minimizuje, kako izgradnjom sopstvenih pomorskih snaga i kapaciteta, tako i uspostavljanjem alternativnih kopnenih koridora.