Da li u Nemačkoj, za čiju se blagonaklonost političari utrkuju, studenti dokazuju i stručnjaci nadmeću, dok prevaranti smišljaju kako da nadmudre pedantnog i lojalnog činovnika, teku samo med i mleko, ili i moćna nemačka nacija, s najjačom privredom u Evropi, ipak brine brigu o tome šta će biti sutra?
Čega se to Nemci plaše – mraka, monstruma ispod kreveta, miševa, gojaznosti... Ima, naravno, i takvih, ali ankete pokazuju da i Nemci, kojima u poređenju sa ostatkom Evrope i Evropske unije (EU) puno bolje ide, nose svoj teret.
Nemci, sudeći po anketama, strahuju od siromaštva u starosti, brinu se za svoje penzije, plaše se demencije i da “ne padnu u krevet”, ali i terorizma, inflacije, toga da im pare ne propadnu, da ne izgube posao...
Šta se događa s Nemačkom, zemljom blagostanja, skupih auta, dobrih auto-puteva, jakog socijalnog sistema i čestitih ljudi, u kojoj su milioni Arapa, Iranaca, Turaka, kao i evropski gastarbajteri našli uhlebljenje, a reka azilanata dobila zaštitu, pa njeni građani strahuju?
Psiholozi kažu da strah, kao univerzalna kategorija, postoji i da je tako dobro, dok ekonomisti, ponekad po principu “deset ekonomista – 20 teorija”, indirektno govore o strahu, upozoravajući ili osporavajući da sankcije Rusiji nanose ekonomsku štetu Evropi i Nemačkoj, da je globalizacija dobra, ali i loša, da je neoliberalni kapitalizam spas ili smrt, da Nemci zarađuju na dužničkoj krizi i da gube, da...
Možda su i pruske vrline – čestitost, pravičnost, štedljivost, vrednoća i nepotkupljivost – na kojima su generacije vaspitavane, doprinele realnijem sagledavanju budućnosti iz ovakve sadašnjosti, u kojoj, kako kažu analitičari, skoro da više nema nijedne privredne oblasti bez korupcije, i možda Nemci baš zato, zbog takvog vaspitnog faktora, bolje vide od ostalih nacija.
Možda su Nemci, koji u vicevima važe za malo duhovite, jednostavno sve dobro izračunali, pa znaju koliko su opterećenje za budžet zakonske penzije, a možda su nemačkom strahu, posebno od siromaštva u starosti, doprinele i relne ekonomsko-političke činjenice i svakodnevna upozorenja da zakonska penzija ubuduće neće moći da podmiruje sve potrebe nemačkih penzionera.
To je sve možda, a ono što je trenutno, jeste da je jedna anketa instituta za istraživanje javnog mnjenja Alenzbah pokazala da se čak 45 odsto Nemaca plaši siromaštva u starosti.
Na prvom mestu je strah od bolesti, pa strah od siromaštva u starosti. Slede strah od terorizma, gubitak posla ili smanjenja zarade, strah od pljačkaša i provalnika, skandali u oblasti prometa namirnica, ali i internet provale u datoteke s ličnim podacima.
Nemci se plaše za svoje penzije, a pitanje nad pitanjima je kako će reagovati sada, pošto su saznali da vladajuće stranke stavljaju na vagu novu ideju da onaj ko duže živi mora duže i da radi.
Time, kako saznaju nemački mediji, želi da se poveže starosna granica za odlazak u penziju sa očekivanjem o starosnoj dobi, a ne kao do sada, da penzionisanje bude fiksirano za određeni broj godina života.
Mediji saznaju i da vladajuće partije žele da diskutuju o tome da se podigne granica za odlazak u penziju za pola godine, čim se procene o životnoj dobi povećaju za godinu dana.
Nemačka postaje zemlja starih ljudi i na putu je da bude “penzionerska Republika Nemačka”, kako ocenjuju neki analitičari, ukazujući da na tri radnika dolazi jedan penzioner.
Penzije i siromaštvo u starosti možda bi mogli da budu jedna od najozbiljnijih tema u godini pred izbore, na jesen 2017, kada će se odlučivati o tome ko će u narednom četvorogodišnjem mandatu vladati 82-milionskom nemačkom nacijom i sedeti u kancelarskoj fotelji. Iako do saveznih izbora ima još više od godinu dana, predizborni adrenalin već po;inje da raste kod nemačke nacije, suočene s brojnim izazovima.
Nacija je suočena sa ogromnim prilivom azilanata, sve većim jazom između siromašnih i bogatih, problemom reprodukcije klasa, korupcije, stanja levice i desnice, zdravstvenog i penzionog osiguranja, opšte sigurnosti i terorizma, ali i s lepšom stranom života – na kojim toplim morima provesti božićne praznike i kako na vrhuncu sezone rezervisati sobu sa pogledom na isto “ćoše” Sredozemnog mora.