Mada zvuči neverovatno da Srbi štede, odnosno da prosečni stanovnik Srbije uspeva nešto od crkavice da skloni u stranu – istina je sasvim drugačija! Da, verovali ili ne, Srbin štedi, i to na najneverovatnije načine! Uglavnom apstraktno, provizorno i tuđe, ali štedi. Najčešći vid štednje je onaj čuveni „ma, daće Bog”, koji se svodi na jednostavnu tehniku: „nadam se najboljem, a očekujem najgore”, tačnije – štedim ono što nemam, a postoji velika verovatnoća da se dogodi: sedmica na lotou, nasledstvo od babe iz Amerike za koju nisam ni znao da postoji (baba, ne Amerika), mogućnost da nasred ulice pronađem bunt od nekih 100.000 evra koji čeka samo na mene, i slične eventualije, statistički manje verovatne od udara meteora posred Terazija, ali postoje...Lično, jedan sam baš od takvih koji štede na neviđeno, odnosno poseduju neviđeno veliku ušteđevinu, u šta sam umalo i ubedio sebe.