Predstojeći beogradski izbori biće važan test upravljačkih i propagandnih kapaciteta vlasti, i konkurentnosti koju će ponuditi opozicija. Vlast će se homogenizovati, zapostavljajući
ideološke razlike. Potenciranjem razlika vlast bi ugrozila političke i ekonomske benefite (izabranih činovnika i klijentele).
Opozicija će teško uspevati da svoju homogenizaciju obrazlaže potrebom koncentracije svih raspoloživih snaga protiv režima (besmislica na gradskim izborima). Takođe će biti upitno zanemarivanje ideoloških razlika u prilog izbegavanju asipanja glasova na štetu kadrova, u kojima se oskudeva sve dok ne krene stampedo na nova radna mesta, stvarna i izmišljena. Ali vlast kadrove može da angažuje, da ih kupi. To je bio jedan od modela kadriranja kojim je Aleksandar Vučić nakon 2012. koncentrisao, na svim nivoima, gotovo sve političke opcije ili njihove reprezente. Koristio je i slabost opozicije i slabost EU, koja Srbiji i sličnim neefikasnim sistemima ne uspeva da nametne reforme koje bi bile pre svega u službi opšte evropske bezbednosti (od ruskog, kineskog ili sličnih nelegitimnih interesa i diktatorskih modela), ali i ravnomernijeg evropskog razvoja.