U poslednjih nekoliko nedelja čini se kao da je Zapadni Balkan ponovo u procesu stabilizacije. Izbori u Srbiji su završeni, vlada u Hrvatskoj je uspela da preživi, Crna Gora već preračunava svoje nove izdatke u svojstvu članice NATO, Makedonija je izabrala novu reformsku vladu, a Hojt Brajan Ji je uspeo da smiri i strasti u Tirani, na liniji Edi Rama – opozicija. Jedino što ne znamo jeste kako će se odvijati situacija u Prištini. Da li će novi srpski predsednik morati da se rukuje s bivšim francuskim pritvorenikom Ramušem Haradinajem ili će dvojac Tači–Mustafa ostati na sceni briselskog dijaloga?
I sve ovo što smo naveli deluje malo neuobičajeno za naš region. Previše tišine da bismo rekli da nam je zanimljivo. Zapravo, čini mi se da nam je postalo veoma dosadno. Srpski političari su počeli da govore samo o brojkama i ekonomskim indikatorima razvoja. Pa ne znam kome je sve to zanimljivo.