Svetsko bogatstvo danas je pretežno koncentrisano u zemljama koje nemaju izrazito vrednih prirodnih resursa. Očigledno je da su kod njih društveni sistem i uređena država ključne razvojne poluge. Ekonomskom, vojnom i političkom snagom one ostatku sveta nameću poredak koji i dalje produbljuje nejednakosti. Trend produbljivanja nejednakosti dešava se i unutar nacionalnih država. Ostavićemo za drugu priliku raspravu o nejednakostima, pažnju ćemo usmeriti na naš slučaj, u kom očigledno postoji disbalans između imovine (stokova) i prihoda (dohotka) koji ta imovina kreira.
Ako pažnju usmerimo na pojedinca, nezavisno od njegovog društvenog statusa (seljak, službenik, oficir, radnik, preduzetnik...), možemo konstatovati da svaki sloj poseduje znatnu ličnu imovinu (zemlju, kuću, stan, vikendicu...), često veću nego slični društveni slojevi u razvijenim zemljama. Istovremeno, imamo znatno veće probleme u tekućem finansiranju rashoda, jer često nemamo redovnu platu, penzije su male, izostaju prihodi od kapitala i renti.