U posebnoj mikroklimatskoj komori u Konaku kneginje Ljubice javnosti je izloženo Beogradsko jevanđelje, najznačajnija bogoslužbena knjiga. Nije prvi put javno dostupna, ali je prvi put digitalizovana tako da se na tač skrinu može prelistati svih 211 strana. Zahvaljujući spoju tradicije i savremenog videćete u toj najvrednijoj knjizi Muzeja grada Beograda sve vinjete, zastavice, način pisanja slova. Povezivanje kulturno-istorijskog nasleđa sa sadašnjošću je ono na čemu insistira Jelena Medaković skoro dve godine, koliko ima da je na čelu te muzejske institucije.
- Nešto što ja zastupam, što je i u muzeju naišlo na dobar prijem je da moramo da se bavimo nasleđem i očuvanjem tradicije, ali da moramo da pružimo podršku savremenom stvaralaštvu, prosto da kreiramo i nešto što će se u budućnosti smatrati nasleđem. Od kada sam došla u muzej prostor u Resavskoj ulici je za to i korišćen, za savremene izložbe i postavke, priča direktorka.
Paja Jovanović i Predićeva „Kosovka devojka“
Sa ponosom se priseća dve izložbe koje su prošle godine zabeležile rekordnu posećenost bez obzira na vanredno stanje i korona virus. Obe su održane u oktobru. Jedna izložba bila je posvećena slikaru Paji Jovanoviću. Njegova dela bila su izložena u zgradi u Resavskoj ulici i poslužila su kao inspiracija najpoznatijim srpskim fotografima. Tako su nastale fotografije socijalno angažovane, ali i perfektno izvedene, a svaka je imala svoj autonomni kvalitet. Izložbu je uz radionice koje su tada bile organizovane videlo za 12 dana skoro dve hiljade ljudi. Druga izložba bila je u Konaku kneginje Ljubice gde je bila izložena slika „Kosovka devojka“.
- Prvi put sam videla red ispred konaka i jednu pažnju s kojom su ljudi posmatrali sliku što mi je govorilo koliko Beograđani vole svoj muzej i koliko uopšte vole da vide te neke naše aktivnosti. Poklapanje dve izložbe bio je neki naš eksperiment. Publika koja je bila u Resavskoj ulici bila je izuzetno mlada, jer se radilo o vrlo poznatim, medijski praćenim fotografima, a opet publika u konaku je bila drugog profila. Negde nam je to dokaz da publiku u suštini zaista oblikuje i kreira aktivnost muzejskih radnika.
Prošle godine u prostoru u Resavskoj ulici bila je organizovana i izložba mladog slikara Vladimira Lalića koju je videlo preko hiljadu posetilaca.
- Cilj nam je da se na izložbama pojavljuje mlađa populacija i da upravo ona bude pasionirana muzejska publika, ističe Jelena Medaković.
Radovi u Resavskoj i otvaranje muzeja u Zemunu
Zgrada u Resavskoj ulici je sada zatvorena zbog rekonstrukcije na koju se čekalo od 2006. godine. Građevinska dozvola je konačno dobijena. Šta je sledeći korak?
- Nadam se da ćemo do kraja meseca da raspišemo tender za izvođača radova čime se kreće u rekonstrukciju. Ukoliko sve bude po planu i svi obave u predviđenom rokovima ono što se od njih očekuje sanacija bi trebalo da bude završena za dve i po do tri godine. Zgrada u Resavskoj ulici nekada je bila vojna akademija i ima strukturu drugačiju od one koju savremeni muzej zahteva. Rekonstrukcijom se kompletno menja unutrašnji prostor koji ima oko 17.000 kvadrata. Muzej u Resavskoj će biti najopremljeniji mikroklimatskim, bezbedonosnim i svim ostalim uslovima kada je savremena muzeologija u pitanju tako da ćemo konačno biti u mogućnosti da primimo sve one velike svetske postavke koje putuju po evropskim i svetskim gradovima, a na žalost Beograd su zaobilaze, jer muzejskih uslova za to u našem gradu nije bilo. Spolja zgrada ostaje ista odnosno fasada će biti sanirana prema uslovima koje smo dobili od Zavoda za zaštitu spomenika. Svakako ćemo da radimo na tome da Muzej grada Beograda, kada konačno dobije svoju stalnu postavku, postane najaktivnija i najživlja ustanova kulture.
Sagovornica ističe da muzej ima u svom sastavu 14 objekata, kao i tematske stalne postavke, legate posvećene određenim ličnostima, periodima i delima, ali stalnu postavku nema od šezdesetih godina prošlog veka.
U ovoj godini iz Muzeja grada Beograda stiže jedna dobra vest. Posle skoro dve decenije biće otvoren muzej u Zemunu u Glavnoj ulici. To zdanje izuzetne vrednosti zadesila je slična sudbina kao i Narodni muzej i Savremeni muzej u Beogradu.
- Sama kuća je najreprezentativinije delo života izuzetno bogate porodice Spirta gde su delovi entrijera na nivou najbogatijih i najlepših rezidencijalih objekata današnje Austrije. Čuveni intarzirani Spirtin parket nalazi se u samo sedam objekata u cenatalnoj Evropi. U vreme kada se kuća početkom XIX veka radila, parket je dovezen iz Belgije i u sebi sadrži ornamente devet različitih vrsta drveta, čak u nekim studijama sam naišla da ih ima i 13. Okom je vidljivo devet. To su najlepši ornamenti urađeni izuzetno finim zanatskim radovima koje tada nije bilo moguće obaviti na teritoriji gde se kuća nalazi. Sve to je u jednom trenutku 2000 godine čak i devastirano, kada je nekih 30 procenata parketa nepovratno uništeno. Kuća je oštećena i poprilično nestručnim konzervatorskim zahvatom i ostala je zaključana do danas. Dali smo sve od sebe da se urade veliki konzervatorski radovi koji traju nešto duže, ali prosto proces konzervacije je vrlo živa stvar, desila su se i neka nepredviđena oštećenja. Krajem prošle godine završen je parket koji sada izgleda velelepno. U fazi smo završnih radova, predstoji izrada mobilijara i stalne postavke. Artifakti su već izabrani, kustosi uveliko rade na tekstovima tako da u toku ove godine, nadam se na proleće krećemo dalje.
Ponos Muzeja grada Beograda je Arheološko nalazište Belo brdo u Vinči koje je dobilo pristanište, a posebno je važno naglasiti da je proglašeno od strane premijerke Srbije za kapitalnu investiciju tako da se u naredne tri godine očekuje izgradnja zgrade za eksponate i organizovanje muzejskih aktivnosti. Uz pomoć američkog fonda biće urađena i sanacija klizišta. Posle sto godina biće zautavljen odliv materijala u Dunav.
Delimično su sređeni problemi u Muzelu žrtava logora Banjica, kompletno je saniran legat Sekulić u kojem se nalazi najvrednija zbirka ikona na jednom mestu. Muzej Paje Jovanovića, tačnije kompletan entrijer i svi eksponati biće preseljeni u objekat u Resavskoj ulici, ostaje da se uredi legat Ive Andrića koji je u planu za 2021, jer se ove godina obeležava šest decenija od kada je Andrić dobio Nobelovu nagradu za književnost. Konak kneginje Ljubice ostaje na čekanju, u muzeju Jovana Cvijića rade na tome da pored informacija o radu i delu čuvenog geografa i naučnika posetioci paralaleno saznaju i nešto više o velikom slikaru i dekorateru Dragutinu Inkiostriju Medenjaku koji je uredio Cvijićevu kuću, a može se reći da su upravo njegove tvorevine bile začeci dizajna enterijera u Srbiji.
Muzejska akvizicija nikada nije stala
Budžet je neophodan za funkcionisanje, ali je i činjenica da se i bez sredstava može i mora, kaže Jelena Medaković i dodaje:
- Prošle godine zbog situacije sa koronom nije bilo turista, tako da je bilo manje od 30.000 posetilaca što nas je obradovalo jer smo očekivali da će taj broj biti manji. Po posečenosti rekordna je bila 2019. godina kada je bilo preko 50.000 ljudi koji su videli stalne postavke u Konaku kneginje Ljubice i Vinči. Rad muzeja ne može da se svede na depoe i nevidljivi kustoski rad. Muzej je prvenstveno zamišljen kao ustanova koja prikuplja, čuva i naravno prezentuje. Muzejske lokacije su uvek najdostupnije građanima, bezbedonosno su vrlo sigurne, a neophodne su i konstantne aktivnosti kako bi muzej bio mesto okupljanja, ne samo umetnički opredeljene publike, već šire javnost. Muzej služi naučnicima kao mesto gde istražuju , ali najpre mora da se široj populaciji pruže informacije na prihvatiljiv i razumljiviji način.
Direktorka ističe da muzejske akvizicije od osnivanja muzeja 1903. do danas nisu stale. Sada su te aktivnosti čak pojačane, jer je nedostatak u pojedinim zbirkama evidentan.
- Muzej grada je najkompleksija muzejska ustanova, on je i arheološki, i istorijski i umetnički, ali i za Beograd ima najznačajniju zbirku istorije, nauke, kulture, prosvete i sporta. Osam hiljada godina u nazad sva dešavanja na teritoriji grada zabeležena su u zbirkama muzeja. U nekim periodima nešto se više prikupljalo i pratilo, u nekim manje. Naše aktivnosti su usmerene na to da pre postavljanja stalne postavke te rupe u zbirkama popunimo i onda sve to hronološki i tematski uredimo.
smo za saradnike svih profila, naglašava sagovornica. Ona tako na primer očekuje da se dopuni zbirka o sportu koja se završava na sedamdesetim godinama prošlog veka. Savremena istorija sporta neodvojiv je deo kulture grada Beograda i vreme je da se izvuče iz zapećka. Zato se ovih dana održavaju sastanci sa predstavnicima klubova poput Crvene zvezde, Partizana, Radničkog kako bi Muzeju grada ustupili svoju dokumentaciju i tako doprineli da se sačuva taj važan socijološko-kulturološki fenomen.