Dobro došli na web portal SRPSKA EKONOMIJA

Deo vraćanja duga rodnom gradu

Jelena Živković, istoričar, govornik, vodič
Foto: Gebruder Weiss
Piše: Jelena Filipović

Jelenu Živković je i lako i teško predstaviti, jer reći da je istoričar, autor izložbi, ekskluzivni predavač, nadahnuti govornik, pomenuti i da se njena priča našla u švedskom dokumentarnom filmu "Belgrade, my love" nije dovoljno, jer to je samo delić inspirativnog, kreativnog i edukativnog mozaika koji ona stvara u Beogradu, koji joj je, kako je rekla za Srpsku ekonomiju, doneo mnogo ljubavi, najdražih prijatelja i stalnog učenja i radost kad se s dugog puta vrati kući. Iza nje su brojni zanimljivi projekti, a poslednji vrlo uspešan bio je izložba u Silosima Beograd. 

Koji eksponati su najviše privukli pažnju posetilaca na nedavno prikazanoj izložbi "Mi pokrećemo sve(t)" u Silosima Beograd? Kako ste došli na ideju da se baš u tom prostoru prikaže istorija transporta, sa kim ste sarađivali na postavci?

- Na našoj izložbi "Mi pokrećemo sve(t)" posetioci su se najviše zadržavali čitajuci manje poznate i interesantne činjenice o istoriji transporta. Bile su im zanimljive priče o ženama piratima kroz istoriju, siderodomofobiji - strahu od vozova (naročito kod dama u Britaniji koje su mislile da će im materice odleteti u vazduh ukoliko koriste voz kao transportno sredstvo), a dodatni osmeh na licima je izazvala priča o dobrom starom automobilu 'Yugo" za koga neki američki portali tvrde da je 'najgori automobil ikada proizveden'. Ideja o izložbi potekla je od Ane Ćetković koja vodi razne zanimljive programe u Silosima Beograd. Naime, Ana je u saradnji s najstarijom transportnom kompanijom u svetu Gebrüder Weiss organizovala i pomogla izložbu. Kompanija je bila vrlo rada da podrži naš kreativni način rada i istraživanja. Ja sam kao istoričar prikupljala građu i istraživala činjenice i legende o raznim vidovima transporta kroz istoriju, a umetnica Katarina Stanković Bjegović je imala sluha i talenta da vizualizuje i pomogne da svi ti tekstovi i fotografije dobiju što zanimljiviji i atraktivniji izgled koji se više nego dopao brojnim posetiocima izložbe.

Iza Vas su mnogi interesantni projekti, kao recimo Avantage učitavanje? Kako Vam uspeva da spojite istoriju, svakodnevni život, biznis? Gde i kako pronalazite ideje?

- Avantage učitavanje je jedan od brojnih projekata koji su mi se desili slučajno ili pak zaista ništa nije slučajno ako radite nešto predano i sa pasijom koja se lako prepozna. Na nekom predavanju o starom Beogradu Oliveri Zulović, iz tadašnje Societe Generale banke dopao se moj način pripovedanja i informacije koje sam delila sa strancima, te me je pozvala da držim ekskluzivna predavanja za klijente njihove banke. U saradnji s njom i njenim timom organizovali smo više predavanja na manje poznatim, a predivnim lokacijama i starim kućama u Beogradu koje kriju razne interesantne priče o istoriji jedne beogradske porodice od početka XIX veka do danas.

Beograd je neiscrpna tema, istorija je sveprisutna svuda oko nas, a čak i bukvalno "ispod nas". Prvu inspiraciju da istražujem više o Beogradu sam našla u Americi 1992. godine kada sam na tadašnjim kompjuterima ukucavala u muzejima u delu 'search' "Beograd 1920-ih" i naišla na fascinantne naslovne stranice stranih časopisa o Beogradu. Ideje se uvek rađaju u čitanju, istraživanju, razgovoru sa starijim sugrađanima, a često i na raznim putovanjima gde su stari Beograđani pohranjivali i nosili sa sobom ono najvrednje što imaju - svoje stare porodične fotografije, dnevnike i pisma. Biznis je došao mnogo kasnije, kada se usložilo svo to znanje i rad te bez ikakve reklame i samoreklame probudila zainteresovanost kod drugih da to znanje podelim. Živimo u vreme kad se sve manje čita i kad smo skloni svi 'velikim i istinitim' stavovima bez dubljeg posvećivanja bilo kakvoj temi. Moj primer je da se rad čak na toliko ovde 'znanoj' temi kao sto je istorija, i isplati.

Radite često sa strancima, držite predavanja o starom Beogradu…Kako to izgleda?

- U početku se sretnem s bezvoljnom grupom stranaca koji su u Beograd došli poslovno ili previše entuzijastičnom grupom, koja jedva čeka da proba ćevape ili noćni život Beograda. Posle predavanje bezvoljni postanu vrlo voljni da produže ostanak dan, dva u Beogradu, obiđu muzeje i što više vide toliko "ubijani pa rađani iz pepela" drevni grad dok se 'ćevaplije' i 'noćne ptice' interesuju za više informacija o Kinoteci, starim filmovima, klubu "Akademija" i iskustvima kako je živeti pod hiperinflacijom i bombama. Malo je reći da se potpuno zaljube u grad o kome više ima da se ispriča nego pokaže zbog konstantnih rušenja i transformacija, a i naše nebrige o kulturnom i istorijskom blagu koji ovaj grad svakako može da ponudi mnogo više.

Ono što je lepo, često se vraćaju, a većina šalje svoje prijatelje i rođake da obiđu Beograd. U jednom takvom druženju nastao je divan švedski dokumentarni film 'Belgrade, my love" rediteljke Sasche Fülscher gde je jedna od priča i priča o mojoj ljubavi - Beogradu. Američki fakultet 'Loyola' je niz godina slao svoje studente na 'Balkan study trip' i jedna od stanica je bio Beograd gde su studenti slušali moja predavanja o Balkanu i značajnom mestu koje Beograd zauzima istorijski i geopolitički na Balkanu. Od svih putovanja glasali su da im je to bilo najbolje putovanje koje je fakultet organizovao. Naše tradicionalno gostoprimstvo ima svakako udela u tom priznanju.

Šta preporučite kada prvi put neko dođe u prestonicu, a ima malo vremena, koja mesta, delove grada da obavezno obiđe?

- I tu je bilo osluškivanja jer strancima se najvise sviđa Kalemegdan, Dorćol, Zemun i muzej "Nikola Tesla". Ima i onih koji uživaju u brutalističkoj arhitekturi Novog Beograda. Ja volim da ih iznenadim skrivenim baštama i naizgled oronulim kućama koje čuvaju razne tajne kao sto je to danas sjajno mesto i za izlazak gde se sluša i najbolji jazz izmedju ostalog - "Strogi centar" na Dorćolu. Neretko sam ih vodila i u Ciglanu gde su sa oduševljenjem slušali Nakedband koji gradi uspešnu svetsku karijeru, a eto mi imamo sreće da su to naši Beograđani i da možemo da ih čujemo i ovde. Najviše od svega im se sviđaju ljudi koje upoznaju preko mene i koliko ovde ima zanimljivog i talentovanog sveta koji priča savršeno strane jezike. Oduševljeni su našim umetnicima te ih vodim i do galerija kojih, na žalost, sve manje ima, ali tu se kriju razni biseri. S ponosom sam otvorila izložbe i držala više puta govore o stvaralaštvu pretalentovanog grafičara i slikara Budimira Dimitrijevića, uvek inspirativne keramičarke Nadežde Đukanovic Pantelić, sjajnog modernog umetnika Marka Gavrilovića (koji je nedavno imao uspešnu izložbu u Los Anđelesu), zatim nadarenog makedonskog skulptora (koji je već neko vreme i Beograđanin) Siniše Noveskog i vredne fotografkinje, a to joj je samo jedno od zanimanja, Mie Medaković Topalović. Talenat je ono što ovaj grad i Srbija imaju, masovno ga izvozimo, a stranci itekako lepo reaguju na one koji su ovde ostali i trude se da oboje ovaj grad lepšim bojama. Zato se i često vraćaju, kako kažu, da se inspirišu kako ljudi ovde iz tako malo materijalnog resursa prave toliko zanimljivog umetničkog sadržaja.

Radite kao istoričar u internacionalnim školama. Koji bi Vaš predlog bio, da ste u mogućnosti da nešto menjate u osnovnim i srednjim školama, da se deca više zainteresuju za istoriju? Šta je, po Vama, najvažnije preneti đacima? Koja bi Vaša podsticajna poruka deci bila?

- Imala sam i iskustvo rada i u našim školama i moj pristup bio je vrlo sličan. Pre svega, poenta je u slušanju. Oslušnuti mlade generacije, o čemu oni razmišljaju i čemu se oni dive ili šta je njima zanimljivo. U Tirani sam davno prošla internacionalni kurs 'Sokratovog dijaloga" čiji metod jeste u slušanju i postavljanju jednostavnih pitanja. Na koliko predavanja u školi ste bili gde su profesori koristili ex-katedra metodologiju i pričali non - stop. Koliko mi uopšte možemo da imamo koncentraciju i slušamo, a kamoli mladi ljudi internet generacije pa tako šest i više časova dnevno? Britanski sistem školovanja insistira na analizama, zašto je došlo do rata, a koje su posledice? Koje su to ličnosti diktirale rat i kakva je njihova psiholška slika bila tih godina ili dana pred rat. Ne insistira se na godinama i bitkama. Insistira se na dijalogu i đackom samostalnom radu i mišljenju. Moje iskustvo kaže da đake, pre svega, treba inspirisati, podržati, a zatim i podučiti da čitaju što više izvora i da olako ne donose zaključke na bilo koju temu. Jedan od ispita za koje spremam đake je analiza političkih karikatura. Zašto se takav pristup rada ne bi uveo i u naše školstvo? A poruka deci - da se druže, da čitaju, gledaju dobre filmove, slušaju kvalitetnu muziku, da budu svoji, veliko je gubljenje vremena imitirati bilo koju instagram zvezdu.

Da li je ovih godinu i po dana pandemije promenilo nešto u Vašem radu, smanjilo dolazak stranaca, održavanje predavanja…? Na koji način ste svoje aktivnosti prilagodili ili niste ni morali?

- Dolazak stranaca i fakultetskih poseta se drastično smanjio. Tu i tamo održim po neko onlajn predavanje, još se svi prilagođavamo novonastalim okolnostima i većina projekata su odloženi do daljeg. No, otvaraju se i nove mogućnosti, nedavno me je poznata britanska medijska kuća kontaktirala za saradnju da pišem istorijske tekstove za njih. Volim izazove, a i od uvek sam volela da istražujem, učim nesto novo i pišem.

Imate i Instagram stranicu posvećenu istorijatu Beograda. Kako postižete sve da uradite?

- Stranica @belgrade_photo_history je nastala pre pet godina kao inspiracija da svojim đacima dokažem da može i nešto edukativno da se deli na instagramu. Bez ikakvih sponzorstva i reklame stranicu prati preko 9.300 ljudi, od toga dosta stranaca i čak veoma praćene strane istorijske stranice kao sto su stranice britanske monarhije i Velikog rata. Malo ko zna da ja stojim iza uređivanja stranice koja ne samo da promoviše stari Beograd već i slavi i podržava kulturna dešavanja u današnjem Beogradu. Većina tekstova je na engleskom jer stranicu prati mnogo stranaca, najviše je njih iz Amerike, Velike Britanije, zatim dijaspora. Vođenje stranice je više kao odmor u pauzama predavanja, prisetim se šta se na današnji dan bitno desilo ili ko je rođen. Tako je, primera radi, moja instagram stranica nedavno slavila 90-ti rođendan čuvenog muzičara Duška Gojkovića kroz stare članke i fotografije o njemu.

Na šta ste, ako možete da izdvojite, najponosniji, zasad?

- Ovo je najteže pitanje jer i dalje radim na sebi da što više pročitam, naučim i budem bolji predavač i čovek, pre svega (trenutno proučavam Albera Kamija i njegov govor "Kriza humanosti"). U tome svakako pomažu moji studenti jer svakodnevno učim od njih. Biti dobar profesor je dvosmeran proces, ako očekujem od njih odgovornost i da budu kulturni, da se lepo ponašaju i ophode prema drugima i urade esej na vreme svakako da treba da im sve to bude uzvraćeno istom merom. Uče me odgovornosti i etici. Više mojih bivših studenata su sada uspešni istoričari i to što misle da sam ih ja inspirisala da se školuju u tom pravcu mi je svakako najveći kompliment. Promocija Beograda, mog rodnog grada, je deo mog vraćanja duga gradu koji mi je doneo toliko ljubavi, najdražih prijatelja i stalnog učenja i onoj radosti kad se s dugog puta vratite kući. Imam sreće da puno putujem i da imam prijatelje i rodbinu po celom svetu te nije teško zavoleti drugi grad i drugu kulturu kad neko vreme provedete u tim zemljama. No, moj intimni dom jeste Beograd - zaključila je Jelena Živković.

Ostali naslovi

Zvezdara je vidljiva na mapi prestonice
Piše: Vesna Zdravković
Ono što je u zdravstvu dom zdravlja to je opština za njene građane. Lekari opšte prakse daju prvu pomoć u lečenju pacijenata, dok je opština mesto na kojem se rešavaju problemi građana iz različitih oblasti, najviše infrastrukturne prirode. Kako funkcionišu stvari na lokalu pitali smo i saznali od Ivone Fuštić koja radi u kabinetu predsednika opštine Zvezdara
U protekle dve godine SOKOJ preteko kolege iz Hrvatske po prihodu
Srpska ekonomija
Povodom informacije dobijene iz Sokoja, da je Dejan Manojlović, dosadašnji direktor Sokoja, dobio poverenje članova Upravnog odbora Sokoja, te da će i u novom mandatu obavljati funkciju direktora, upriličili smo razgovor sa gospodinom Manojlovićem, na ovu , ali i druge aktuelne teme iz života i rada Sokoja
Pravni okvir zaštite podataka o ličnosti harmonizovan je sa standardima EU
Piše: Ljiljana Staletović
Iako obavezu dostavljanja evidencije o licu za zaštitu podataka o ličnosti u Republici Srbiji ima više od 12.000 subjekata, čini se da je nisu svi prihvatili. O tome za Srpsku ekonomiju govori Milan Marinović, poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti
Sokoj konstantno radi na unapređenju položaja naših muzičkih autora
Srpska ekonomija
Na konferenciji CISAC-a, Međunarodne konfederacije društava autora i kompozitora, koja je u decembru održana u Budimpešti, učestvovao je i Sokoj. Delegaciju Sokoja predvodio je Srećko Barbarić, direktor Sektora za dokumentaciju i raspodelu Sokoja
Prioritet - briga o svim kategorijama društva
Piše: Ljiljana Staletović
Ulaganje u infrastrukturu je ključno, ali podrška u zapošljavanju i samozapošljvanju, kulturni i sportski sadržaji, edukativne aktivnosti, obrazovanje, čine život lakšim i usmeravaju parove da porodice vraćaju korenima i opredeljuju se za istinske vrednosti i kvalitetniji život, kaže Bojana Božanić, predsednica Saveta za rodnu ravnopravnost Opštine Čajetina
Kragujevac čini čuda za medicinsku nauku u regionu
Srpska ekonomija
U Banja Luci je nedavno bila promocija knjige „Fiziologija“ koju je priredio tim stručnjaka sa FMN u Kragujevcu. Ovaj fiakultet je najbolje rangiran naš fakultet na Šangajskoj listi i to je razloga da profesor dr Vladimir Jakovljević ima razloga da bude ponosan na svoj tim
Ćutanje uprave prelazi u istoriju
Piše: Ljiljana Staletović
Pravo je građana da traži i dobije informacije od javnog značaja, a obaveza vlasti da ih pruži. Obavezu izrade i objavljivanja informatora o svom radu ima, po nekim procenama oko četrnaest do petnaest hiljada organa vlasti. O tome za Srpsku ekonomiju govori Milan Marinović, Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti
Sokoj dobija novi informacioni sistem
Piše: Vladimir Đurić
Direktor Sokoja Dejan Manojlović, uz prisustvo svojih saradnika Jovana Miloševića, pomoćnika direktora, Predraga Negovana, Direktora IT sektora i Dejana Smiljanića, IT konsultanta, u ime Sokoja je potpisao Ugovor o izradi novog informacionog sistema. O važnosti ovog događaja pričali smo sa direktorom Sokoja Dejanom Manojlovićem
Saradnja Srbije i BiH u domenu autorskih prava je odlična
Piše: Vladimir Đurić
Vladimir Marić je već nekoliko godina direktor Zavoda za intelektualnu svojinu Srbije. Ova značajna institucija vodi računa o tome kako se sprovodi zaštita industrijskih i autorskih prava. U tom domenu ističe se odlična saradnja sa BIH
Službe izmedju zakona i politike
Piše: Dragana Bokan
Da li su u periodu dok je bio na vlasti Josip Broz Tito, Službe bile jedinstvene, odnosno kada su počela previranja i odvajanja po republičkom modelu.Ovo su samo neka od pitanja kojim se u svojoj knjizi „Službe bezbednosti Jugoslavije – od Brionskog plenuma do raspada države bavio dr Radojica Lazić, profesor Fakulteta za diplomatiju i bezbednost