Dobro došli na web portal SRPSKA EKONOMIJA

Od Avale do Aljaske, to sam ja

Zaljubljenik u putovanja: Branislav Joković
Piše: Jelena Filipović

Branislavu Jokoviću, diplomiranom strukovnom ekonomisti za turizam, putovanje po Latinskoj Americi "odredilo" je životni poziv, u kojem je spojio ljubav prema upoznavanju drugih zemalja i  potrebu da na papir stavi svoje utiske. Završio je i kurs za licenciranog turističkog pratioca. Pisao je za mnoge nedeljne i mesečne časopise u zemlji i regionu, imao stalnu rubriku "Putopisi" u Ilustravnoj politici, objavljivao je i na brojnim portalima u zemlji i regionu, a pre nekoliko godina pokrenuo je svoj blog Putnik kroz vreme, odnedavno i Jutjub (Youtube) kanal. Objavio je knjigu romansiranih putopisa "Putnik kroz vreme". Vrlo je aktivan na društvenim mrežama na kojima svakodnevno promoviše razne destinacije i deli impresije i iskustva sa putovanja u pisanoj i video formi. 

Kada su Vam putovanja postala na neki način 'životni poziv' ? Kako biste ih definisali?

- Dogodilo se potpuno spontano da mi putovanja postanu životni poziv. Kada sam se vratio sa mog najvećeg putovanja u životu, iz Južne Amerike, krenuo sam po nekom automatizmu da pišem o svakom delu kontinenta koji sam posetio, gradu, lokalitetu na kojem sam bio, po par rečenica. Tih dana, vrlo draga osoba mi je najdobronamernije predložila: "Zašto ne bi počeo da pišeš putopise?". "Stvarno, što ne bih", pomislih u sebi. Tako sam sve te svoje kratke rečenice iz Lime, La Paza, Maču Pikčua, Titikake i Buenos Ajresa i sa još mnogih predela "sakupio na gomilu", povezao i napravio celinu, svoj prvi nezvanični tekst. Tako sirovog sam ga poslao na razne tadašnje novinske redakcije i Ilustrovana politika je objavila moj prvenac, prvi putopis iz Južne Amerike. Od tada sam počeo intezivno da pišem svake nedelje shvativši da me odavno ništa nije toliko ispunjavalo. 

Putovanja su za mene jedini i pravi smisao života, pored ljubavi i posla koji sam osmislio opet u vezi njih. Na njima jedino mogu da se preporodim, prevaziđem sebe proširivši ne samo vidike, nego sveobuhvatnu svest o životu i postojanju. Pogotovo, kada odem negde daleko jačam sopstvenu percepciju, levitiram i istražujem u potpunosti sebe iznutra gde se sjedinjujem sa novim prostorom.

Na kojim ste sve kontinentima bili, koliko zemalja ste posetili? Postoji li najomiljenija destinacija, ako da, onda zbog čega?

- Bio sam na svim kontinentima, osim u Australiji. Mislim da sam posetio sigurno više od 60 zemalja, ali ne znam tačan broj. Moraću da odem na net jednom, na gugl meps (google maps) i da prebrojim sve zemlje u kojima sam boravio. Dali ste mi dobru ideju. 

Najomiljenija destinacija na kojoj sam bio je Egipat, najveće ushićenje koje sam doživeo u životu bilo je ispred piramida, možda zato jer se desilo u ranim mojim senzacijama, mnogo davnim. Najlepši gradovi za mene su Rim i Pariz. Ovo mi je prilično kompleksno pitanje. Evo, prošle godine prvi put sam bio na Uvcu i doživeo takvo ushićenje i adrenalin, koje ne mogu rečima opisati. Prosto, "navučen" sam na putovanja i ne znam šta bih pre izdvojio. Sve mi je doživljaj, od Avale do Aljaske, to sam ja. Mogao bih do prekosutra da nabrajam gde sam se sve osećao moćno, tužno, neobično i hipnotisano. Eto, izdvojio bih Šri Lanku, mistična je, neotkrivena dovoljno i vrlo spiritualna. Šri Lanka mi vrlo često prolazi kroz glavu kako godine odmiču.

Šta Vam se najinteresantnije ili najneobičnije dogodilo na putovanjima? Možda da podelite sa čitaocima Srpske ekonomije neku smešnu, može i opasnu situaciju...

- Najinteresantniji mi je bio "beach football" na Kopakabani, u Riju sa izvesnim "lokalnim ludacima" na pesku (nisam smeo da ih snimam i slikam) i posete favelama u istom gradu. Najsmešnija, pomalo neizvesna situacija sa elementima opasnog bila je vožnja tuk-tukom u Bangkoku, više od tri sata. Uzaludno smo tražili hotel koji je bio kao traženje kutije šibica u šumi. U nekim trenucima smo bili izgubljeni, misleći da smo možda i kidnapovani, jer nam na momente vozač nije odgovarao na pitanja vozeći ludački svoj reli gradom od 17 miliona. Samo je zastajkivao da se konsultuje sa lokalcima, domunđavajući se, pa nam je bio vrlo sumnjiv.

Najneobičnija stvar mi se desila u Boliviji, u pustinji Salar De Uyuni, na 4.000 metara nadmorske visine. U potpunom, pustinjskom mraku sam video sve zvezde ovoga sveta, u rasponu od 180 stepeni. Neopisivo je šta se sve dešava u čoveku kada tako nešto doživi. Utisak je da možeš jednom rukom da pokupiš sav zvezdani spektar i sva nebeska tela sa leve i desne strane horizonta. Ceo Mlečni put deluje previše nisko i kao da je na dohvat ruke, čudo neviđeno.Tamno nebo, roj zvezda, nebeska paučina, ceo kosmos bukvalno se izvija pred tobom. Plakao sam od uzbuđenja i ne mogu da dočaram koliko je jak i dubok osećaj. Ujedno se oseća neopisivo blaženstvo u kojoj spoznaješ srž svog postojanja. To je moj doživljaj ili iluzija stvarnosti u koju sam tada upao zbog veličanstvenosti prirode. Siguran sam da "pola ljudi" na tim visinama verovatno ovakve stvari i ne primećuje.

Možete li da izdvojite neki običaj ili naviku, a koje ranije niste znali?

- Mnogo nacija, civilizacija, plemena i običaja sam upoznao na mojim putovanjima. Izdvojio bih Zanzibar i pleme Masai, koje se bavi uzgojem stoke. U bukvalnom smislu te reči, oni su nomadi, tanzanijski seljani, nisu agresivni i ratnički nastrojeni nalik Zulu plemenu. Kao i svi pravi, iskonski seljaci u svetu, prvenstveno povezani s prirodom, žive shodno podneblju i ambijentu u kojem su rođeni. Masai je jedno od retkih plemena na našoj planeti koje je autentično zadržalo svoje rituale, običaje i navike. Žive autohtono, najčešće daleko od civilizacije, bez kontakta sa ostatkom sveta. Samo u Tanzaniji ih ima blizu pet miliona, najviše u podnožju Kilimandžara. Još žive u Sudanu, Ugandi i Keniji. Ne koriste kalendar, sat, niti znaju koliko ko tačno ima godina. Obrezuju se i obavezno prolaze proces inicijacije. Svaki Masai ratnik nije ratnik ako za svog života ne ubije bar pet lavova. Na Zanzibaru, obližnjem tanzanijskom ostrvu iz bajke možete sresti u velikom broju Masai ratnike samo kao turističku atrakciju. Sve ovo ne bih znao da na Zanzibaru nisam upoznao Danijela, pravog ratnika i predstavnika Masai koji me je uveo u svoju porodicu pokazavši mi kako stvarno izgleda život u totalu jednog pravog pripadnika Masai plemena.

Da li iščitate pre puta osnovne podatke o nekoj zemlji ili ipak detaljno? Planirate li brižljivo gde ćete odsesti, šta ćete posetiti/videti ili kad stignete na odredište kreće spontani boravak?

- Pre svakog putovanja čitam samo osnovno, gde ću biti smešten, uslove putovanja i po koji zakon određene zemlje zbog pravila i snimanja lokaliteta, raznih istorijskih i verskih građevina. Svesno to radim i nisam od onih turista koji vole da izguglaju pre vremena. Ja sam potpuni avanturista. Po meni, na taj način ubija se adrenalin i istinski smisao putovanja, jer kada se sve unapred pročita i zna postaje predvidljivo i gubi se neizvesnost koje svako putovanje mora da sadrži. Tek kada se vratim ponavljam gradivo, čitam temeljno o onome šta sam video, osetio i doživeo. To mi je za pisanje neophodno, kao i za skladištenje uspomena. Jedino kada idem na manje dana, u obilazak evropskih gradova, guglam i pravim raspored radi kupovine vremena kojeg je u tim situacijama premalo u opticaju. Nekada planiram šta ću videti, ali vrlo retko. Nekako, uvek sve mene pronađe samo.

Kako sada zbog pandemije realizujete sve ono na šta ste navikli ? Da li ste i u 2020. putovali, kako je to izgledalo?

- Uh, vrlo teško. Pandemija je učinila svoje i najviše je ugrozila turizam, ugostiteljstvo, nas avanturiste i protok ljudi. S obzirom da niko ne zna koliko će ovo trajati osećam se vrlo hendikepiranim što sam onemogućen da nastavim svoju misiju. Da bi situacija bila gora, putovanja su se drastično promenila, iskomplikovala i poskupela. Iako sam vakcinisan, slobodno može da se ide u manji broj zemalja, koje sam uglavnom obišao uzduž i popreko. Može se u mnoge zemlje ali vrlo otežano i pravila su pooštrena u međuvremenu. Cela Daleka Azija i Australija su zatvorene, kao i najveći deo Južne Amerike. U Severnoj Americi je opsadno stanje. Meksiko je otvoren, ali sada nije sezona. Svakako neću odustati i cilj mi je da ako se ovo nastavi postanem kovid putnik, pa šta mi dragi Bog da. Iskreno, duboko patim što ne putujem kao pre, pogotovo na daleka putovanja i skoro da sam u depresiji zbog cele ove situacije. U najmanju ruku se osećam kao riba koja već predugo boravi na suvom, držeći je u životu par povremenih talasa da ne bi uginula.

U leto prošle godine istraživao sam zapadnu i istočnu Srbiju i oduševio se koliko prirodnih lepota imamo. Bio sam na planinama Tari, Zlatiboru i Zlataru. Posetio Uvac, Kokin brod, manastir Mileševo, mnoga jezera i slapove. Kasnije sam išao u sela nedaleko od Kladova i uživao u lepotama Đerdapa, Dunava i celokupne istočne Srbije. Potom sam bio nakratko u Rovinju, s obzirom da sam proveo detinjstvo u njemu i ranu mladost. Beše to jedno divno emotivno podsećanje. Samo, isuviše malo za nove doživljaje, adrenalin i zadovoljstva na koja sam navikao. 

Na koji način ste proveli ovo leto? 

- Tradicionalno i ove godine u Rovinju ponovivši uspomene. Zatim smo devojka i ja proveli predivna i opuštajuća četiri dana na Zlatiboru. Najlepši izazov ove godine i putovanje koje je podsetilo na dobra stara vremena desilo se krajem maja kada smo posle dužeg vremena bili u pravom inostranstvu, u Turskoj, obišavši celu Antalijsku regiju. Ponovo su proradili izleti, lokaliteti i novi vidici podsetivši starog i prekaljenog avanturistu na prošli život ispunjen uspomenama sa svih meridijana sveta.

Kovid i bilo koja pošast neće me zaustaviti u nastojanju da na svoj način "pokorim svet". Leto još nije završeno, Albanija je plan za septembar, a meni putopiscu, avanturisti bez granica i večitom "putniku kroz vreme" ne preostaje ništa drugo no destinacija koju planiram već dugo i zove se Meksiko u novembru. Do tada, budimo živi i zdravi, a za sve ostalo pobrinuće se moj nesalomivi entuzijazam i uzavrela mašta kada je reč o daljim putovanjima i otkrivanju novih destinacija - zaključio je Joković.

Ostali naslovi

Zvezdara je vidljiva na mapi prestonice
Piše: Vesna Zdravković
Ono što je u zdravstvu dom zdravlja to je opština za njene građane. Lekari opšte prakse daju prvu pomoć u lečenju pacijenata, dok je opština mesto na kojem se rešavaju problemi građana iz različitih oblasti, najviše infrastrukturne prirode. Kako funkcionišu stvari na lokalu pitali smo i saznali od Ivone Fuštić koja radi u kabinetu predsednika opštine Zvezdara
U protekle dve godine SOKOJ preteko kolege iz Hrvatske po prihodu
Srpska ekonomija
Povodom informacije dobijene iz Sokoja, da je Dejan Manojlović, dosadašnji direktor Sokoja, dobio poverenje članova Upravnog odbora Sokoja, te da će i u novom mandatu obavljati funkciju direktora, upriličili smo razgovor sa gospodinom Manojlovićem, na ovu , ali i druge aktuelne teme iz života i rada Sokoja
Pravni okvir zaštite podataka o ličnosti harmonizovan je sa standardima EU
Piše: Ljiljana Staletović
Iako obavezu dostavljanja evidencije o licu za zaštitu podataka o ličnosti u Republici Srbiji ima više od 12.000 subjekata, čini se da je nisu svi prihvatili. O tome za Srpsku ekonomiju govori Milan Marinović, poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti
Sokoj konstantno radi na unapređenju položaja naših muzičkih autora
Srpska ekonomija
Na konferenciji CISAC-a, Međunarodne konfederacije društava autora i kompozitora, koja je u decembru održana u Budimpešti, učestvovao je i Sokoj. Delegaciju Sokoja predvodio je Srećko Barbarić, direktor Sektora za dokumentaciju i raspodelu Sokoja
Prioritet - briga o svim kategorijama društva
Piše: Ljiljana Staletović
Ulaganje u infrastrukturu je ključno, ali podrška u zapošljavanju i samozapošljvanju, kulturni i sportski sadržaji, edukativne aktivnosti, obrazovanje, čine život lakšim i usmeravaju parove da porodice vraćaju korenima i opredeljuju se za istinske vrednosti i kvalitetniji život, kaže Bojana Božanić, predsednica Saveta za rodnu ravnopravnost Opštine Čajetina
Kragujevac čini čuda za medicinsku nauku u regionu
Srpska ekonomija
U Banja Luci je nedavno bila promocija knjige „Fiziologija“ koju je priredio tim stručnjaka sa FMN u Kragujevcu. Ovaj fiakultet je najbolje rangiran naš fakultet na Šangajskoj listi i to je razloga da profesor dr Vladimir Jakovljević ima razloga da bude ponosan na svoj tim
Ćutanje uprave prelazi u istoriju
Piše: Ljiljana Staletović
Pravo je građana da traži i dobije informacije od javnog značaja, a obaveza vlasti da ih pruži. Obavezu izrade i objavljivanja informatora o svom radu ima, po nekim procenama oko četrnaest do petnaest hiljada organa vlasti. O tome za Srpsku ekonomiju govori Milan Marinović, Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti
Sokoj dobija novi informacioni sistem
Piše: Vladimir Đurić
Direktor Sokoja Dejan Manojlović, uz prisustvo svojih saradnika Jovana Miloševića, pomoćnika direktora, Predraga Negovana, Direktora IT sektora i Dejana Smiljanića, IT konsultanta, u ime Sokoja je potpisao Ugovor o izradi novog informacionog sistema. O važnosti ovog događaja pričali smo sa direktorom Sokoja Dejanom Manojlovićem
Saradnja Srbije i BiH u domenu autorskih prava je odlična
Piše: Vladimir Đurić
Vladimir Marić je već nekoliko godina direktor Zavoda za intelektualnu svojinu Srbije. Ova značajna institucija vodi računa o tome kako se sprovodi zaštita industrijskih i autorskih prava. U tom domenu ističe se odlična saradnja sa BIH
Službe izmedju zakona i politike
Piše: Dragana Bokan
Da li su u periodu dok je bio na vlasti Josip Broz Tito, Službe bile jedinstvene, odnosno kada su počela previranja i odvajanja po republičkom modelu.Ovo su samo neka od pitanja kojim se u svojoj knjizi „Službe bezbednosti Jugoslavije – od Brionskog plenuma do raspada države bavio dr Radojica Lazić, profesor Fakulteta za diplomatiju i bezbednost